Što je sudužnik?

Sudužnik je stranka koja dijeli odgovornost za dug i može biti odgovorna ako druga strana ne plati ili pokrene stečaj. Sudužnik mora pristati na zajedničku odgovornost i ne može se dodati dugu bez pristanka ili prethodnog dogovora. Identitet svih dužnika može biti važan u slučaju postupka naplate, a ljudi bi trebali dobro razmisliti prije nego pristanu preuzeti odgovornost za dug, čak i ako misle da je malo vjerojatno da će izvorni dužnik odustati od obveza.

Zajmovi mogu zahtijevati drugu stranu ako podnositelj zahtjeva nema dovoljno evidencije. Roditelji često služe kao sudužnici kod studentskih kredita, na primjer, jer studenti nemaju utvrđenu kreditnu povijest i predstavljaju nepoznati rizik. Zajmodavac želi povećati šanse za povrat novca, pa traži supotpisnika zajma. Isto tako, ljudi s lošim kreditnim rizicima mogu tražiti partnera za dug kako bi pristupili boljim kamatnim stopama i uvjetima.

Prema uvjetima ugovora o dugu, primarni dužnik je odgovoran za otplatu, ali ako isplate prestanu ili se pojavi problem, vjerovnik može potražiti sudužnika. U slučaju kašnjenja, sudužnik odgovara za stanje duga. To može biti izuzetno rizično s hipotekom ili drugim velikim kreditom, jer sudužnik možda neće imati pristup sredstvima za otplatu.

U nekim vrstama stečajnih postupaka vjerovnici mogu odmah kontaktirati sudužnike i zahtijevati da oni preuzmu kredit. Kod ostalih, sve dok dužnik sastavlja i drži plan otplate, sudužnici neće odgovarati. U Sjedinjenim Državama, na primjer, poglavlje 13 stečaja osigurava ostanak sudužnika, sprječavajući vjerovnike da krenu za drugim strankama u zajmu. Samo ako stranka u stečaju ne ispuni ugovor o plaćanju, može poduzeti radnje za naplatu duga.

Kada se traži da postanete zakonski sudužnik, važno je dobro razmisliti. Pravna odgovornost za zajam može postati ozbiljan problem. Ako zajmoprimac ne plati, sudužnik može riskirati da bude na udicu za otplatu. Neplaćanje može dovesti do crne oznake na kreditnoj evidenciji. Razumno je od zajmoprimca tražiti dokaz o prihodu i uzdržavanju, kako bi se dokazalo da je rizik neispunjavanja obveza nizak i da će zajam vjerojatno biti otplaćen.