Trčanje na suho najjednostavnije se definira kao vježba, proba ili proba za događaj. U mnogim slučajevima, to se odnosi na vježbu prije izvedbe, koja prolazi kroz sve radnje, ali s jednim elementom koji nedostaje. Pojam se također obično koristi u vojnim postupcima, a isti se osnovni princip primjenjuje u tom scenariju. Podrijetlo ovog idioma nije potpuno jasno, ali je možda počelo s vatrogasnim postrojbama koji su svoje vještine demonstrirali na javnim funkcijama u kasnom 19. stoljeću.
Za većinu ljudi pojam trčanja na suho je sinonim za generalnu probu ili probu. Na primjer, generalna proba za predstavu prolazi kroz sve pokrete predstave, uključujući scenografiju, kostime i inscenaciju, ali joj nedostaje publika, što je čini suhoparnom. To se također može primijeniti na probno izvođenje eksperimenta u kojem se izvodi većina radnji eksperimenta, ali se cijeli postupak ne izvršava. Drugo značenje odnosi se na hitne službe koje primaju poziv i odgovaraju na njega, ali ne pružaju stvarnu pomoć jer poziv postaje nevažeći prije nego što stignu. U ovom slučaju, osoblje hitne pomoći prolazi kroz sve pokrete poziva bez elementa praćenja i pružanja pomoći.
Vojne postavke su još jedno mjesto gdje se koristi izraz na suhom i ima svoje specifično značenje. Vojno osoblje ponekad ima vježbe. Tijekom ovih vježbi učenja, korištenje stvarnog streljiva očito bi bilo prilično opasno, pa se one izvode bez korištenja pravog streljiva. Ovo je praksa za pravi događaj kojem nedostaje jedan ključni element i stoga se naziva suha vožnja.
U kasnom 19. stoljeću bilo je uobičajeno da vatrogasne postrojbe i tvrtke za proizvodnju crijeva priređuju nastupe koji su prikazivali svoje vještine vođenja crijeva i gašenja požara na sajmovima ili drugim javnim događanjima. Za neke od ovih demonstracija, vatrogasci bi provlačili crijeva kroz stazu ili uz ljestve i ponašali se kao da gase vatru, ali bez upotrebe vode, pa otuda i naziv, trčanje na suho. Suprotno tome, te iste vježbe ponekad bi se izvodile s vodom i tada su se nazivale mokrim vožnjama.