Suho utapanje je hitna medicinska pomoć u kojoj pacijent ne može izvući kisik iz zraka zbog tekućine u plućima. Pacijent će umrijeti ako se ne liječi zbog nedostatka kisika i potrebna je brza medicinska intervencija za ljude u ovoj situaciji. Važno je biti svjestan da voda nije nužno uključena u slučajeve suhog utapanja. Tekućine se nakupljaju u plućima zbog fizioloških procesa i pacijent se utapa u vlastitim tekućinama, a ne u vodi iz vanjskog izvora.
Neki uzroci suhog utapanja uključuju traumu prsnog koša ili dijafragme koja onemogućuje napuhavanje pluća kako bi dobila kisik, paralizu u prsima, udisanje plinova koji istiskuju kisik i laringospazam, gdje se grkljan zatvara i neće se ponovno otvoriti. Oko 15% smrtnih slučajeva od utapanja pripisuje se suhom utapanju.
U svim tim slučajevima, pacijent ne dobiva kisik, ali krv nastavlja cirkulirati, a neke promjene se događaju u krvožilnom sustavu oko pluća dok tijelo pokušava nadoknaditi ograničenu izmjenu plinova. Tekućine počinju curiti iz krvnih žila u pluća, što dovodi do plućnog edema. Pluća se pune tekućinom, što onemogućuje izmjenu plinova čak i ako kisik dospije u pluća, a pacijent umire od srčanog zastoja.
Pacijenti koji doživljavaju suho utapanje mogu imati različite simptome, ovisno o uzroku. Uobičajeni znakovi su otežano disanje, osjećaj nemogućnosti disanja i vrtoglavica. Liječenje zahtijeva utvrđivanje što ometa izmjenu plinova u plućima i rješavanje toga. To nije uvijek moguće na vrijeme spasiti žrtvu.
Ovaj se izraz također koristi za opisivanje nekih dokumentiranih slučajeva u kojima ljudi skaču u ekstremno hladnu vodu i dožive srčani zastoj. Kada se obduciraju, u plućima nema vode, a uzrok utapanja zapravo nije smetnja u sposobnosti apsorpcije kisika, već šok za srce koji uzrokuje njegovo zaustavljanje. Ljudi mogu smanjiti rizik od takvih incidenata tako što će se polako navikavati na hladnu vodu i izbjegavati vrlo hladnu vodu ako imaju povijest srčanih problema.
Postoji određena zbrka između suhog utapanja i druge vrste medicinskih kriza poznatih kao sekundarno utapanje. U sekundarnom utapanju netko pliva, zadobije traumu pluća, razboli se i umire nekoliko sati kasnije. Pacijent se utapa na suhom, zbog čega neki ljudi to nazivaju “suhim utapanjem”, ali utapanje je rezultat udisanja vode koja oštećuje pluća.