Superheroja često nazivaju jedinstvenim američkim fenomenom. Inspirirani stripovima, posebice serijom Superman ranih 1930-ih, superjunaci s nadljudskom snagom i željom da spase svijet postali su stvar mnogih dječjih, ali i brojnih snova i fantazija odraslih. Ipak, Superman nije bio prvi književni lik na koji se mogao primijeniti pojam superheroj. Zasigurno su mnogi junaci iz ranije literature: Gilgameš, Beowulf, Hercules, Zorro (prvi se pojavio 1919.), Sir Lancelot i drugi bili tipovi superheroja.
Ono što je američko shvaćanje superheroja učinilo jedinstvenim, barem u samom početku, bio je pokušaj znanstvenog objašnjenja zašto je superheroj imao posebne moći. U Supermanovom slučaju, on je zapravo vanzemaljac, a rođen je na planetu Krypton. Može letjeti, vidjeti kroz metal (osim olova), ima izuzetnu snagu i brzinu.
Superheroj je obično netko tko mora živjeti dvostruko, skrivajući svoje super moći od svijeta. Ni ova ideja nije baš nova; Zorro nosi masku kako bi prikrio svoj identitet, a kralj Arthur se vrijeme maskirao u Crnog viteza. S ranim superherojima, dvojni identitet je stvorio zajedničku osobinu – neugodan, često štreberski lik koji nikada ne dobije djevojku. Clark Kent, Supermanov alter ego je neadekvatan, nesporan i nespretan lik. Nekoliko superheroja nema tajni identitet, poput grupe koja čini Fantastičnu četvorku.
Superman je rođeni superheroj, za razliku od onih koji su postali superheroji. Drugi su obični zemljani koji svoje supermoći crpe iz izlaganja otrovnim kemikalijama, otrovnih ugriza insekata (Spiderman) ili genetskih mutacija (X-Men). Nekoliko superheroja nemaju posebne sposobnosti, ali su učinkoviti zbog svoje manipulacije znanošću. Batman se smatra superherojem, ali se uglavnom oslanja na otmjene gadgete i vrhunsko razumijevanje znanosti, kao i na vještine borilačkih vještina u borbi protiv kriminala. Zorro kada se smatra superherojem jednostavno je nadaren i inteligentan sportaš i superioran mačevalac.
Većina superheroja oživjela je na stranicama stripova, a vrlo brzo se žanr superheroja počeo mijenjati. Iako je postojalo mnogo idealnih tipova Supermana, s izrazito ispravnim moralnim principima (Spiderman, Wonder Woman), počeli su se pojavljivati i moralno sukobljeni superheroji. Primjerice, Batman se u određenim interpretacijama ponekad prikazuje kao izrazito mračan, a svakako se neki od X-mena jedva mogu nazvati herojima. Hulk je još jedan primjer superheroja koji je ponekad svladan vlastitom moći.
Gotovo svi tipovi superheroja pate od visokog stupnja tjeskobe, a osim prosječne borbe protiv kriminala, obično se bore protiv smrtnih neprijatelja, koji također mogu imati nadljudske sposobnosti. Većina je osuđena na tajanstvene živote i izuzetno lošu evidenciju veza. Superheroj se također bori sam, iako su stripovi iznjedrili nekoliko skupina superheroja, a također su grupirali dobro poznate superheroje u organizacije za borbu protiv kriminala poput Lige pravde.
Hollywood se brzo upustio u snimanje priča o superherojima, isprva prvenstveno kao televizijske priče ili filmske kratke filmove. S prvim filmom o Supermanu 1978., filmovi o superjunacima postali su jako popularni, iako su se nastavci filma smatrali inferiornim. Batman je 1989. oživio žanr, a od tada filmska publika rado gleda Darkmana, Spidermana, X-mena, Hulka, Zorra, Hellboya, Fantastičnu četvorku, Sjenku i brojne druge. Zapravo nisu sve ove filmske adaptacije dobro prihvaćene, a neke su zapažene kao iznimno loši filmovi.
Hollywood je također stvorio svoje tipove superheroja. Pixarov film The Incredibles prikazuje vrlo ugodnu obitelj koja se bori protiv kriminala. Sky High također nastavlja trend obitelji superheroja. Zapravo, čini se da se u ova dva posljednja filma ispunila želja. Možda bi, kako redatelji odrastaju u srednjim godinama, i malo oko sredine, još uvijek željeli biti superheroji, ili barem priznati po nadljudskoj snazi koja je potrebna roditeljskoj djeci! Amerikanci su dobro reagirali na ove filmove, posebice Pixarov film, što sugerira da u filmu možda vidimo tek početak žanra obitelji superheroja.