Superinteligencija je teorijski entitet koji je pametniji od ljudskog bića. Unatoč nevjerojatnosti ideje, mnogi znanstvenici nisu isključili mogućnost stvaranja superinteligencije prije početka 22. stoljeća. Neki istraživači su to čak naveli kao cilj svoje karijere. Nagađanja o superinteligenciji često uključuju scenarije u kojima superinteligencija nastavlja dalje poboljšavati vlastitu inteligenciju i sposobnosti. Teoretičari su takav događaj nazvali “singularitetom”.
Filmovi poput Matrixa popularizirali su pojam superinteligencije. Umjetna inteligencija (AI) jedan je od mogućih puteva do superinteligencije i možda najčešće raspravljan. S robotikom kao svojim “rukama” i računalima kao “mozgom”, sofisticirana umjetna inteligencija mogla bi razmišljati više misli i postići više radnji nego što bi čovjek bio sposoban učiniti. To bi se pokazalo osobito istinitim kada bi AI mogla redizajnirati vlastitu kognitivnu arhitekturu, projektirati i izraditi nove robotske alate i apsorbirati više računalne snage. Mnogi su filozofi izrazili zabrinutost da bi takvom entitetu možda nedostajao moralni zdrav razum i mogao bi biti prijetnja čovječanstvu.
Drugi mogući putovi do superinteligencije mogli bi biti kroz ljudski genetski inženjering ili sučelje između mozga i računala. Sučelje između mozga i računala poboljšano je do te mjere da se kursori miša i protetske ruke mogu kontrolirati samo mislima. Vojne su organizacije uložile veliku količinu novca u razvoj tehnologije. Na kraju, znanstvenici bi mogli stvoriti ljudska bića sposobna za vrlo blisko povezivanje s internetom, do točke u kojoj bi bilo teško razlikovati to dvoje. Ova je mogućnost istražena u filmu i seriji Ghost in the Shell.
Ljudski genetski inženjering vjerojatno je najmanji put koji vodi do superinteligencije, jer su takva istraživanja na ljudima jako ograničena u većini razvijenih zemalja. Ovaj put bi trebao najduže da proizvede rezultate. Iako bi modifikacija AI programa ili sučelja mozak-računalo mogla potrajati samo nekoliko sati ili dana za testiranje, genetska modifikacija bi potrajala mnogo godina za testiranje – vrijeme koje je potrebno da genetski modificirani embrij izraste u odraslu osobu. Iz tog razloga, najvjerojatnije je da će superinteligencija na kraju proizaći iz istraživanja umjetne inteligencije ili sučelja između mozga i računala, vjerojatno do sredine 21. stoljeća.
Još jedan mogući put do superinteligencije je korištenje farmakoloških ili genetskih terapija za poticanje funkcioniranja ljudskog mozga. Ovi se pristupi smatraju manje radikalnim od sučelja između mozga i računala i stoga bi mogli imati manje snage za istinsko povećanje inteligencije. Međutim, njihov manji stupanj invazivnosti mogao bi pristup učiniti društveno prihvatljivijim za istraživanje i eksperimentiranje.