Veliki mozak je najveće područje ljudskog mozga koje sadrži visoku koncentraciju neurona ili stanica koje tvore “sivu tvar” mozga. Podijeljena je u nekoliko različitih područja, poznatih kao režnjevi, koja obrađuju različite funkcije misli i senzorne obrade. U prednjem režnju nalazi se veliki greben poznat kao gornji frontalni girus, koji se nalazi na vrhu mozga, teče prema dolje prema prednjem dijelu i uz nabor koji dijeli desnu i lijevu hemisferu mozga. Ovaj masivni girus čini otprilike trećinu površine režnja i igra ulogu u nekoliko kognitivnih procesa više razine.
Mnoge točne funkcije dijelova frontalnog režnja, uključujući gornji frontalni girus, još se otkrivaju. Međutim, studije su otkrile neke procese u koje je uključen ovaj girus. Vrsta snimanja mozga poznata kao funkcionalna magnetska rezonancija (fMRI) pokazala je da je ova regija uključena u senzornu obradu. Tijekom motoričkih zadataka koji uključuju intenzivnu razinu koncentracije, ovaj dio mozga zapravo smanjuje aktivnost. Rezultati ove studije sugeriraju da kada pojedinci opisuju aktivnosti koje uzrokuju da se “gube” u koncentraciji, to je zbog niže razine samosvijesti zbog te inaktivacije.
Stimulacija i aktivacija dijela gornjeg frontalnog girusa na lijevoj strani mozga može biti uključena u osjećaj zabave. Nakon električnog stimuliranja ovog područja, istraživači su uspjeli izazvati osmijeh i smijeh kod ispitanika. Ispitanici su svoj smijeh pripisivali bilo kakvim vanjskim podražajima koji su bili prisutni, te su se smijali incidentima koje inače ne bi smatrali smiješnim. U jednom slučaju, ispitanica je istraživačima rekla da ju je zabavljao pogled na njih kako stoje u sobi.
Čini se da je još jedna bitna funkcija gornjeg frontalnog girusa njegova uloga u radnoj memoriji. To se odnosi na dijelove informacija koje se čuvaju kratko vrijeme, omogućujući dovršenje složenih mentalnih zadataka. Istraživanje provedeno na osobama s lezijama ili oštećenjem strukture pokazalo je da imaju poteškoća u obavljanju zadataka koji zahtijevaju korištenje ovog oblika pamćenja. Veće lezije odgovarale su većem manjku radne memorije, zajedno s oštećenjima koja su bila specifična za dio velikog mozga odmah iza očiju. Točnije, činilo se da ovo igra ulogu u pregledavanju stavki u radnoj memoriji, kao i u manipuliranju tim stavkama za postizanje kognitivnih zadataka.