Superlativ je pojam u gramatici koji opisuje ponašanje određenih pridjeva ili priloga koji se koriste da impliciraju da je nešto najbolje ili najgore, ili najveće ili najmanje. S druge strane, riječ se može koristiti sama za sebe da opiše nešto u najboljoj mogućoj točki. Osoba bi mogla biti vrhunski pisac, pjevač ili žongler, a to bi impliciralo ekstremnu i nenadmašnu vještinu te osobe u tim stvarima.
Mnogi oblici superlativa pridjeva završavaju na iest ili est. Razmotrite sljedeće primjere:
Pojela sam najbolji sladoled.
To je najružniji pas!
Superlativi su često inačice riječi najveće vrijednosti poput većine, za razliku od više ili najbolje u odnosu na bolje. Na primjer:
Taj roller coaster je bio najuzbudljiviji koji sam ikad vozio.
Ovo je najbolji dan u mom životu.
Postoje određeni prilozi koji se također mogu smatrati superlativima. Riječi poput potpuno, savršeno, potpuno i mnoge druge mogu spadati u ovu kategoriju. Mogu biti prikladne ili ne, ovisno o okolnostima u kojima se koriste.
Iako superlativi mogu bojati jezik, oni ga također mogu učiniti pretjeranim ili suvišnim. Izjava poput: Moj želudac je bio potpuno prazan nakon te gripe je suvišna. Ako je nešto prazno, to implicira da u sebi nema ništa pa je upotreba superlativa, osim za bojenje jezika, upitna i možda ponavljajuća. Ovu sklonost hiperboličkom jeziku sa superlativima treba izbjegavati u akademskim i mnogim drugim formalnim okruženjima pisanja, ali može biti dobro koristiti na web-mjestu društvenih medija, e-poruci prijatelju ili u razgovoru.
Još jedna pogreška koju ljudi mogu napraviti sa superlativima je da ih koriste za usporedbu dva umjesto tri ili više stavki. To se posebno događa kada ljudi koriste “većina” umjesto “više” ili “najbolji” umjesto “bolje”. Druge riječi koje se mogu koristiti za usporedbu tri ili više stvari, s er ili ier, i est ili iest uključuju primjere kao što su visok, viši, najviši ili lijep, ljepši, najljepši. Zamislite da uspoređujete privlačnost dvoje ljudi. Jedna bi bila ljepša, dok bi druga mogla biti lijepa, ali niti jedna osoba ne bi bila najljepša kada se uspoređuju zajedno. Trebalo bi usporediti barem još jednu osobu da bi superlativ najljepši bio prikladan.
U drugim definicijama koje se vrte oko riječi superlativ, upotreba u pisanju može biti šarena ili pretjerana. Opisivanje nečega na najvišoj razini postignuća kada to nije tako može iznervirati neke čitatelje. Na primjer, reći da je petogodišnjak najbolji igrač bejzbola u povijesti vremena, ili se može ismijati superlativna pjevačica osim ako nije istina, a to može narušiti kredibilitet pisca. S druge strane, superlativi koji su točni su lijep način da se odaju pohvale ili priznanja vještinama drugih.