Supermjehur je velika zbirka pregrijanih plinova koja nastaje kada brojne zvijezde u povezanom sustavu umru zajedno. Umjesto stvaranja jedne supernove, zvijezde stvaraju eksploziju energije i zvjezdanih vjetrova koji mogu stvoriti strukturu promjera stotina svjetlosnih godina. Za identifikaciju supermjehurića potrebni su posebni instrumenti, jer se oni obično ne nalaze u vidljivom spektru. Razumijevanje kako i zašto nastaju takvi fenomeni pomaže istraživačima naučiti više o prirodi svemira.
Istraživači su proveli više od jednog stoljeća zbunjeni podrijetlom takozvanih kozmičkih zraka električno nabijenih čestica za koje se činilo da su posvuda u svemiru. Nisu mogli pronaći racionalno objašnjenje za svoje podrijetlo, ali su definitivno znali da postoje i znali su da planeti poput Zemlje imaju koristi od zaštite pratećih zvijezda kako bi spriječili izlaganje najjačim kozmičkim zrakama. Bez Sunca, Zemlju bi neprestano udarale čestice visoke energije koje bi onemogućavale život.
Koristeći teleskope koji traže emisije u rasponu gama i x-zraka, istraživači su konačno utvrdili odakle dolaze kozmičke zrake: supermjehurići raspršeni po svemiru. Supermjehur nastaje kada nekoliko zvijezda usko skupljenih umire, stvarajući višestruke masivne eksplozije energije u obliku supernova. Osim toga, oni također stvaraju zvjezdane vjetrove koji se kovitlaju i zagrijavaju plinove do ekstremno visokih temperatura. Nastaju školjke koje zatvaraju zagrijane plinove i stvaraju supermjehur.
Sunčev sustav zapravo leži u srcu onoga što je nekada bio supermjehur. Istraživači su identificirali mjehuriće u različitim dijelovima svemira tražeći njihov signalni potpis. To im pomaže odrediti starost svemira, pratiti nastanak i smrt zvjezdanih sustava i naučiti više o cjelokupnom sastavu svemira. Supermjehurići također objašnjavaju stalni izvor kozmičkih zraka koji veliki dio prostora čini vrlo neprijateljskim prema živim organizmima koji ne mogu preživjeti pod stalnom izloženošću česticama visoke energije.
Slike supermjehurića mogu se proizvesti kolorizacijom podataka teleskopa kako bi se ljudima pokazao specifičan oblik i struktura ovih pojava. Ne proizvode se u savršenom obliku mjehurića, već u oblaku plina koji može biti apstraktne prirode. Neke od ovih konverzija koje se koriste za pretvaranje nevidljivih emisija u razumljivu sliku prilično su vizualno upečatljive. Kao i druge slike iz dubokog svemira, slike supermjehurića ponekad se koriste u promotivnim materijalima za teleskope, astronomske organizacije i vladine agencije posvećene istraživanju i istraživanju svemira.