Superračunalo je računalo koje radi brzinom koja je daleko veća od brzine drugih računala. S obzirom na svijet računalstva koji se neprestano mijenja, ne bi trebalo biti iznenađenje saznati da većina ovih strojeva nosi svoje superlativne naslove u najboljem slučaju nekoliko godina. Računalni programeri rado govore da će današnje superračunalo postati sutrašnje računalo; računala koja većina prosječnih korisnika danas posjeduje vjerojatno su moćnija od većine povijesnih superračunala, na primjer.
Termin je 1929. godine skovao New York World za označavanje tablica koje je proizveo IBM. Suvremenim korisnicima računala ovi bi se tabulatori vjerojatno činili nezgrapnim, sporim i nezgrapnim za korištenje, ali u to vrijeme predstavljali su vrhunsku tehnologiju. To i dalje vrijedi za superračunala danas, koja iskorištavaju ogromnu procesorsku snagu tako da su nevjerojatno brza, sofisticirana i moćna.
Primarna upotreba ovih računala je u znanstvenom računarstvu, koje zahtijeva strojeve velike snage za izvođenje složenih izračuna. Znanstvene organizacije poput Nacionalne uprave za aeronautiku i svemir (NASA) mogu se pohvaliti računalima veličine prostorija u svrhu izvođenja proračuna, prikazivanja složenih formula i obavljanja drugih zadataka koji zahtijevaju ogromnu količinu računalne snage. Neki strojevi su također dizajnirani za vrlo specifične funkcije, poput razbijanja kodova i igranja šaha; Deep Blue je poznato superračunalo za igranje šaha.
U mnogim slučajevima, superračunalo se sastavlja po narudžbi, koristeći elemente niza proizvođača računala i skrojeno za njegovu namjeravanu upotrebu. Većina radi na Linux® ili UNIX® operacijskom sustavu, jer su ti operacijski sustavi iznimno fleksibilni, stabilni i učinkoviti. Obično imaju više procesora i niz drugih tehnoloških trikova kako bi osigurali nesmetan rad.
Jedna od najvećih briga pri pokretanju tako snažnog stroja je hlađenje. Kao što se moglo zamisliti, ova računala postaju iznimno vruća dok rade, zahtijevajući složene sustave hlađenja kako bi se osiguralo da nijedan dio ne pokvari. Mnogi od ovih rashladnih sustava iskorištavaju prednosti tekućih plinova, koji mogu postati iznimno hladni. Drugi problem je brzina kojom se informacije mogu prenijeti ili zapisati na uređaj za pohranu, jer će brzina prijenosa podataka ograničiti performanse računala.