Izdvojeno mišljenje je ono koje je izdao sudac koji se ne slaže s onim što su odlučili ostali suci u vijeću. I na razini žalbenog suda i na razini vrhovnog suda u Sjedinjenim Državama postoji više sudaca koji odlučuju o jednom pitanju. Odluka većine je vladavina prava koja se primjenjuje u predmetu, a prema doktrini stare decisis, odluka većine postaje zakon koji se primjenjuje u svim sličnim situacijama osim ako ili dok sud na istoj ili višoj razini razina poništava ili poništava mišljenje.
Kada sudačko vijeće donosi odluku o tome kako se određeni zakon treba tumačiti ili primjenjivati, oni ne pišu samo konkretan odgovor kako ga treba primijeniti. Umjesto toga, oni napišu mišljenje u kojem objašnjavaju svoje obrazloženje i način na koji su došli do odluke. To je učinjeno kako bi drugi suci, kao i studenti prava, pravni znanstvenici, stručnjaci i pojedinci, mogli koristiti informacije kako bi dobili naznaku kako će se zakon primjenjivati na njih. Na primjer, ako je sudac odlučivao o predmetu o tome je li skuter vozilo za potrebe zakona koji zabranjuje vozila u parku, sud bi objasnio svoje obrazloženje zašto je odlučio da skuter predstavlja vozilo u tom konkretnom slučaju. Zatim bi netko tko se pitao predstavlja li bicikl i vozilo mogao pogledati to obrazloženje kako bi odlučio hoće li sud također klasificirati bicikl kao vozilo ili ne.
Mišljenje većine objavljuje se u knjigama predmeta i postaje zakon, ali se objavljuju i izdvojena mišljenja sudaca koji se ne slažu s većinom. U suprotnom mišljenju, sudac ili suci koji se ne slažu s većinom napisat će točno zašto se ne slažu s većinom. Oni također mogu uključivati informacije o tome kako bi protumačili zakon i odlučili slučaj.
Izdvojeno mišljenje je važno u slučaju da se neki kasniji sud želi javiti i poništiti ili poništiti presudu. Presudu ili odluku može poništiti sud iste ili više razine. Na primjer, drugi kasniji žalbeni sud mogao bi odlučiti da su suci negdje pogriješili i poništiti metodu tumačenja određenog zakona. Presudu ipak može poništiti samo viši sud; na primjer, Vrhovni sud Sjedinjenih Država može poništiti odluku žalbenog suda. Kada ti kasniji sudovi pročitaju predmet i odluče što učiniti, mogu uzeti u obzir izdvojeno mišljenje kako bi dobili potpuniji uvid u način na koji su svi suci na sudu gledali na zakon, a zatim mogu odlučiti što je najviše korisno osjećaj.