Za razliku od većine pridjeva koji modificiraju imenice, supstantivni pridjev se koristi za zamjenu imenice. Često viđeni u starogrčkom i latinskom, ovi se pridjevi koriste i u mnogim modernim jezicima. Međutim, imaju ograničenu upotrebu u jezicima kao što je engleski, koji ne označavaju rod, padež ili broj mijenjajući pravopis samog pridjeva. Riječ “supstancijalno” latinskog je porijekla i znači “stajati na mjestu”.
Obično je pridjev riječ koja modificira imenicu kako bi toj imenici pružila veći opis ili pojedinosti. Ovisno o jeziku, pridjevi obično stoje neposredno ispred ili iza imenica koje modificiraju. Na primjer, u frazama “žuti auto” i “brza lisica”, riječi “žuta” i “brza” su pridjevi.
Supstantivni pridjev, međutim, ne mijenja imenicu u rečenici, on zamjenjuje imenicu. Stoga se supstantivni pridjev može uspješno upotrijebiti samo kada se dotična imenica razumije bez izričitog navođenja. U latinskom, grčkom i brojnim modernim jezicima, sam pridjev će promjenom pravopisa ponuditi informaciju o rodu i broju imenice. Padež imenice ili njezinu funkciju u rečenici također može biti naznačen pravopisom pridjeva. Ove promjene pravopisa pomažu u davanju informacija o dotičnoj imenici čak i kada ona nije prisutna u rečenici.
U engleskom, međutim, pridjevi ne mijenjaju pravopis na temelju toga je li imenica jednina ili množina, niti pokazuju rod. Bez izričitog navođenja broja i roda, upotreba supstantivnog pridjeva je ograničena. Unatoč ovom ograničenju, ovi se pridjevi još uvijek često koriste. Imenica koja se zamjenjuje obično se shvaća kao množina i znači “ljudi” ili “stvari”, ovisno o cjelokupnom kontekstu rečenice.
Na primjer, u rečenici “postoji jaz između bogatih i siromašnih”, i “bogati” i “siromašni” su materijalni pridjevi. Ovdje se više odnose na ljude nego na stvari. Čitatelj određuje točne imenice jednostavno putem kontekstnih tragova i općeg shvaćanja da se ljudi, a ne objekti, obično smatraju bogatima ili siromašnima. U rečenici “radimo na tome da odvojimo dobro od zla”, riječi “dobar” i “zao” su supstantivni pridjevi. Ovdje bi riječi mogle značiti ili ljude ili stvari, a ako ih se vidi u većem djelu, čitatelj će se možda morati osloniti na kontekstualne tragove iz okolnih rečenica kako bi shvatio je li autor mislio na ljude ili predmete.