Sustav virtualne memorije označava područje koje se nalazi na tvrdom disku računala koje omogućuje rad programa bez potrebe za njihovim učitavanjem u fizičku memoriju. Računala u osnovi imaju dvije vrste memorijskih sustava: memoriju s slučajnim pristupom (RAM) i virtualnu memoriju (VM). Kada ne postoji odgovarajuća količina fizičke memorije ili RAM-a, dostupna za pokretanje svih aplikacija koje je korisnik mogao otvoriti u bilo kojem trenutku, sustav koristi virtualnu memoriju da nadoknadi razliku.
Ako računalo nije imalo mogućnost pristupa virtualnoj memoriji kada je iscrpilo RAM, korisnik bi primio poruku o pogrešci koja ukazuje da bi druge aplikacije morale biti zatvorene kako bi se učitao novi program. Proces virtualne memorije radi traženjem lokacija u fizičkoj memoriji kojima se nije pristupilo određeno vremensko razdoblje. Te se informacije zatim kopiraju u područje na tvrdom disku. Dostupni prostor koji je oslobođen sada se može koristiti za učitavanje novog programa.
Ova je značajka jedna od mnogih operacija koje vaše računalo izvodi automatski, a prosječni korisnik ih ne primijeti. Virtualna memorija nije samo način na koji računalo stvara dodatnu memoriju za korištenje aplikacija, već također iskorištava prednosti raspoloživih memorijskih resursa sustava. To je jeftinije od kupnje dodatnih RAM čipova. Tvrdi disk svakog računalnog sustava ima područje koje se koristi za virtualnu memoriju.
Ovaj sekundarni izvor pohrane, gdje se informacije pohranjuju i dohvaćaju, naziva se datoteka stranica. Područje u kojem se podaci izmjenjuju naprijed-natrag između fizičke memorije i virtualnog memorijskog sustava, u blokovima jednake veličine, naziva se stranicama. Virtualna memorija je u osnovi mala datoteka stranične memorije koja se nalazi na tvrdom disku. Jednostavno dodavanje veličine datoteke stranične memorije može povećati veličinu kapaciteta pohrane sustava virtualne memorije. Nasuprot tome, jedini način za stvaranje više RAM-a je kupnja i instalacija čipova s većim memorijskim kapacitetima.
Jedan od nedostataka virtualne memorije je da je brzina obrade čitanja i pisanja osjetno sporija u usporedbi s memorijom s slučajnim pristupom. Korisnici koji značajno ovise o sustavu virtualne memorije za pokretanje svojih aplikacija pretrpjet će pad ukupne performanse svog računalnog sustava. Činjenica je da tvrdi diskovi nisu napravljeni za rukovanje sitnim dijelovima informacija. Ključ za optimalnu izvedbu sustava je imati više nego dovoljno RAM-a za rutinsku obradu vaših programa. To će osigurati da pristup VMS-u bude iznimka, a ne pravilo.