Sustav za arhiviranje i komunikaciju slika (PACS) je sustav koji korisnicima omogućuje digitalno snimanje i arhiviranje slika, najčešće u bolnicama. Počeo se provoditi 1980-ih, a s razvojem tehnologije postao je češći. Sustav za arhiviranje i komunikaciju slika zapravo je skup sustava koji olakšavaju arhiviranje, obradu i pregled digitalnih radioloških slika.
Neke od vrsta slika koje se mogu snimiti pomoću sustava uključuju X-zrake, računalne tomografe (CT), slike magnetske rezonancije (MRI) i ultrazvuk. Devedesetih godina prošlog stoljeća sustav arhiviranja i komunikacije slika integriran je s radiološkim informacijskim sustavima (RIS). Bolnice su glavni potrošači sustava za arhiviranje slika i komunikacije.
Postoje četiri komponente sustava. Prva komponenta je slikovni sustav, koji zapravo uzima digitalne slike i snima ih. Druga komponenta je sigurna mreža tako da se slike mogu razmjenjivati između liječnika i ostalih potrebnih članova osoblja. Treća komponenta je radna stanica, mjesto na kojem se mogu vidjeti slike. Posljednja komponenta je arhiva, gdje se slike pohranjuju, također digitalno.
Sve se radi preko mreže. Slike se dobivaju putem mreže pomoću opreme za obradu slika. Također se arhiviraju u sustavu preko mreže u takozvanoj bazi podataka slika. Također se dohvaćaju putem mreže. Liječnici koji imaju daljinski pristup mogu pregledavati slike i postavljati dijagnoze pomoću sustava.
Postoji nekoliko prednosti implementacije sustava za arhiviranje slika i komunikacije. Jedna od najvažnijih prednosti je ta što nudi bolji proces dijagnoze jer liječnici mogu pristupiti slikama na učinkovit i pravovremen način. Učinkovitost je također prednost u hitnim situacijama, kada liječnici često moraju donositi vrlo brze odluke. Oni mogu dobiti više informacija kako bi njihove odluke bile bolje informirane.
Mogućnost arhiviranja i pohranjivanja svega elektronički također eliminira potrebu za filmom, što zauzvrat smanjuje potrebu za prostorom za pohranu. Sustav za arhiviranje i komunikaciju slika također nudi mogućnost digitalnog poboljšanja slika koje su dohvaćene. To omogućuje oštrije slike i više detalja, što opet pomaže u jačanju dijagnoze.
Najveći nedostatak sustava za arhiviranje i komunikaciju slika je što je prilično skup. Zato je to obično odluka na odjelu i najčešće se nalazi na radiologiji ili hitnoj službi. Može postati isplativiji jer postaje sve češći, a koristi često nadmašuju trošak.