Suvremena retorika je studija retorike koja je u skladu s dinamikom i normama određenog vremenskog razdoblja. Općenito, retorika se definira kao najšira kategorija jezika koja uključuje društvenu komponentu. U proučavanju retorike postoji implikacija uvjerljivog elementa, ali svaka vrsta komunikacije koja pokušava prenijeti ideju slušatelju ili slušateljima može se nazvati retorikom. Lingvisti i drugi proučavaju retoriku kako bi istražili kako je jezik povezan sa značenjem i kako ga koristi pojedinac ili grupa.
Oni koji proučavaju suvremenu retoriku mogli bi je nazvati “retorikom jednog vremena” ili, točnije, “retorikom našeg vremena”. Riječ “suvremeni” identificira studiju koja se odnosi na sadašnje doba. To razlikuje suvremenu retoriku od drugih studija retorike u prošlim društvima i epohama.
Jedna česta upotreba izraza suvremena retorika je u sveučilišnom ili akademskom kontekstu. Instruktor ili drugi stručnjak mogao bi opisati suvremeni retorički program kao program koji proučava ljudsku internalizaciju jezika ili ono u što ljudi “vjeruju, djeluju i znaju”. Iako se ovo može činiti širokim, akademici često pronalaze načine da učine proučavanje suvremene retorike relevantnim za određeni krajnji cilj.
Na primjer, netko tko proučava retoriku u kontekstu aktualnih događaja može tražiti naznake o tome kako upotreba jezika omogućuje najčešće vrste komunikacije u njihovom društvu. U mnogim modernim društvima to znači uzeti u obzir ne samo retoriku od osobe do osobe, kao u vršnjačkoj ili obiteljskoj komunikaciji, već i korištenje retorike u vizualnim medijima, na primjer u ciklusu vijesti kabelske televizije. Oni koji se zalažu za korištenje ove vrste studija u modernim vremenima tvrdit će da suvremena retorička studija pomaže da se pobliže prati kako masovni mediji utječu na prosječnog građanina, što može imati mnoge praktične primjene u modernim društvima.
Studenti retorike za suvremenu eru često će razmatrati spise raznih teoretičara. Oni će istražiti upotrebu naracije, pitanja ljudskog istraživanja ili radoznalosti, ili stavke poput “epistemološke” retorike ili retorike u tekstu. Sve će to pomoći da se pruži sveobuhvatniji pogled na ulogu jezika u cjelokupnom “društvenom svemiru”, bez obzira da li ta stvarnost prethodi ili uključuje širok raspon novih tehnologija u kojima ljudi “razgovaraju” jedni s drugima, a da stvarno ne govore.