Lagani glagol je glagol koji nema puno značajnog značenja u rečenici. Lagani glagol najčešće nadopunjuje druge riječi koje imaju više značenja. Lagani glagol se često naziva drugim imenima, kao što su vektorski glagol, tanki glagol ili pomoćni glagol.
Konstrukcije s laganim glagolima mogu se pojaviti na mnogo različitih načina unutar određenog jezika. U engleskom je pomoćni glagol specifičan oblik laganog glagola koji se često naziva pomoćnim glagolom. Ovi glagoli nadopunjuju druge primarne glagole koji nose najviše značenja unutar rečenice. Na primjer, ako netko kaže da netko “nešto radi”, riječ “jest”, oblik glagola “biti”, je pomoćni glagol.
Osim pomoćnih glagola, frazni glagoli pokazuju i laganu glagolsku konstrukciju. Frazni glagol je najčešće kombinacija glagola i prijedloga. Zajedno, glagol i prijedlog tvore neku vrstu glagola od dvije riječi koji opisuje radnju. Na primjer, govornik engleskog bi mogao govoriti o tome treba li ili ne “pokrenuti” problem, pri čemu frazni glagol “take up” zamjenjuje glagol poput “približiti se”.
Drugi slučaj korištenja lakih glagola u konstrukciji rečenice je oblik “imenica plus glagol”. U mnogim od ovih oblika, glagol djeluje kao relativno beznačajan modifikator za imenicu. Na primjer, u izrazu “odrijemati” cijeli izraz označava čin odlaska na spavanje na kratko vrijeme. Alternativni glagol “dremati” ima isto značenje. Suprostavljajući ove dvije fraze, jasno je da upotreba glagola “uzeti” sama po sebi ima malo relevantnog značenja.
Još jedna uobičajena vrsta svjetlosnog glagola uključuje upotrebu riječi “imati”. Govornik engleskog bi mogao reći da se netko “nada” da će nešto učiniti. S druge strane, netko bi mogao govoriti o tome da netko drugi “ima svoje mišljenje”. U ovakvim slučajevima riječ “imati” igra sporednu i relativno beznačajnu ulogu.
Oni koji tek počinju učiti engleski ili neki drugi jezik mogu naučiti dosta analizirajući mnoge načine na koje se koristi lagani glagol. U nekim je društvima uobičajeno zamijeniti tehničke glagole laganom glagolskom konstrukcijom, što može uzrokovati neznatne promjene u značenju koje definiraju “uobičajenu upotrebu” i lokalni dijalekt. Uz intimno poznavanje ovih detalja, učenik jezika može učinkovitije komunicirati s izvornim govornicima tog jezika.