Izraz “Weltliteratur” ili svjetska književnost skovao je njemački romanopisac i pjesnik Johan Wolfgang von Goethe 1827. On ga je upotrijebio da opiše ono što se u to vrijeme činilo porastom dostupnosti literature iz drugih zemalja širom svijeta. Pristup tako raznolikim djelima na kraju je doveo do nastanka odjela za komparativnu književnost na sveučilištima diljem SAD-a i Europe. Svjetska književnost uključuje književna djela iz bilo koje zemlje s pisanim jezikom. Također uključuje publikacije drevnih tekstova iz različitih kultura poput onih Asteka i Sumerana.
Komparativna književnost uključuje proučavanje književnosti najmanje dvije različite jezične kulturne ili nacionalne skupine. Većina stručnjaka za komparativnu književnost, koji se ponekad nazivaju komparatistima, tečno govore nekoliko jezika. Općenito, odjeli za komparativnu književnost zahtijevaju da učenici tečno govore barem dva jezika osim svog.
U početku se studij komparativne književnosti fokusirao na djela iz SAD-a i zapadne Europe. Kasnije se proširio na japansku, kinesku i arapsku književnost, kao i na književnost drugih svjetskih jezika. Svjetska književnost se danas proučava zajedno sa svjetskim filmom i uspoređuje s drugim žanrovima poput glazbe i slikarstva. Komparatisti još uvijek raspravljaju o tome kakav bi trebao biti opseg i smjer proučavanja komparativne književnosti.
Mnogi izdavači danas tiskaju i ažuriraju antologije svjetske književnosti. Narodni epovi iz cijelog svijeta, za koje se prije smatralo da su izgubljeni, sada su dostupni za čitanje i proučavanje. Tekstovi uključuju Ramayanu, sanskrtski ep iz Indije; Liyana, iz Afrike; i Ep o Gilgamešu, iz Mezopotamije, koji je najstariji poznati ep na svijetu.
Svjetska književnost nastavlja pobuđivati uzbuđenje u akademskom svijetu, kao i među općom čitateljskom populacijom. Neki znanstvenici vjeruju da dostupnost pravilno prezentirane globalne literature stvara novu arenu uvida, znanja i učenja. Ima mogućnost generiranja uzbudljivih ideja i znanja između kultura stvaranja i primanja. Također može dovesti do inovativne i međukulturalne literature sa zajedničkim temama.
Neki smatraju da je Goetheova ocjena pojma svjetske književnosti djelomično bila ispravna. Možda je proizašla iz iznenadne dostupnosti novih knjiga iz drugih dijelova svijeta. Međutim, da se koncept održao i da nastavlja rasti, također se pripisuje brojnim sveučilištima i znanstvenicima diljem svijeta koji su zainteresirani za koncept, kao i brojnim ljubiteljima književnosti.