Svjetske stope pismenosti uvelike variraju ovisno o zemlji i definiciji riječi “pismenost”. Ne postoji univerzalna definicija pismenosti, ali najčešća je sposobnost čitanja i pisanja u određenoj dobi. Prema Organizaciji Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), ova definicija više nije dovoljna. To bi također trebalo značiti sposobnost komuniciranja, razumijevanja, izračunavanja i korištenja tiskanih i pisanih materijala koji se nalaze u svakodnevnom životu. Također uključuje sposobnost pojedinaca da postignu ciljeve i ostvare svoj potencijal razvijajući svoje znanje i potpuno sudjelujući u društvu.
Postoji poteškoća u izvješćivanju o svjetskim stopama pismenosti, budući da se statistike sami izvještavaju i ne provjeravaju od strane objektivnog tijela. Od 2011. godine, gotovo 800 milijuna nepismenih odraslih osoba može se naći diljem svijeta, u zemljama poput Bangladeša, Kine, Etiopije, Indije i Egipta. Od toga, dvije trećine su žene. Najniže stope pismenosti zabilježene su u arapskim državama, južnoj i zapadnoj Aziji i podsaharskoj Africi. U ovim krajevima polovica žena i jedna trećina muškaraca su nepismeni.
U mnogim bogatijim regijama, uključujući Sjevernu Ameriku, Europu i Australiju, statistika pismenosti se više ne prikuplja, jer se pismenost uzima zdravo za gotovo, a statistika se pretpostavlja da je 95% i više. Prema statistici Ujedinjenih naroda (UN), u svijetu ima četiri milijarde pismenih ljudi. To znači da gotovo svaka peta osoba nema vještine pismenosti. U gotovo 35 zemalja stopa pismenosti je manja od 50%.
Svjetska pismenost smatra se bitnim oruđem u borbi protiv siromaštva i društvene diskriminacije. Utvrđeno je da niska razina pismenosti utječe na ekonomski razvoj zemlje. Godine 2000., cilj opismenjavanja svijeta potaknuo je razne vlade da surađuju s UN-om kako bi radile na obrazovanju za sve i postavljale razvojne ciljeve. Proglašeno je desetljeće koje je posvećeno pismenosti i obrazovanju za stalni razvoj.
Svake je godine svjetska pismenost od posebne važnosti na Međunarodni dan pismenosti, dan koji je 1965. godine usvojio UNESCO. Svakog 8. rujna fokus je na pronalaženju načina da se pismenost donese onima kojima još nedostaje. Jedan primjer vrste inicijativa koje su napravile razliku je Globalni projekt pismenosti, koji ima programe u Africi, Indiji i na Karibima. Doniranje knjiga školama u tim područjima znači da djeca imaju veći pristup informacijama i materijalima. Od 2011. godine mnoge su zemlje postigle napredak, pri čemu su se svjetske stope pismenosti poboljšale za 50% unutar 30 godina.