U svakom velikom gradu diljem svijeta rade sweatshopovi. Sweatshops posluju iskorištavanjem zakona o radu. Ljudi koji rade u sweatshopovima su obično djevojke u dobi od 14 do 15 godina. Plaće u sweatshopovima su nevjerojatno niske, ponekad čak ni dovoljne da se hrana stavi na stol. Izvorno sa sjedištem u vrlo siromašnim zemljama trećeg svijeta, sweatshops se sada mogu naći u gotovo svakoj zemlji diljem svijeta.
Odjeća bez sweatshopa dizajnirana je kako bi pomogla u iskorijenjivanju uvjeta koji postoje u sweatshopovima. Ako kupujete besplatnu odjeću u sweatshopu, onda ne pridonosite ciklusu sweatshopa. Ljudi su postali svjesniji problematike znojnica i eksploatacije ljudi koji u njima rade. Širom svijeta postoje grupe koje su posebno dizajnirane za uništavanje sweatshopova. To uključuje preporuku proizvođača bez sweatshopa.
Nedavno su studentski aktivisti na Kalifornijskom sveučilištu (UC) obećali politiku besplatne odjeće. Dvjesto tisuća studenata obvezalo se samo kupiti odjeću s logom UC-a od odobrenih proizvođača bez sweatshopa. Odobrenje UC odjeće dobit će samo proizvođači koji plaćaju pristojnu plaću za život u zemlji koja proizvodi odjeću.
Većina odjeće koja se nosi u Sjedinjenim Državama proizvodi se u sweatshopovima, uglavnom smještenim u Kini. Etikete kao što su Gap i Nike sele se iz zemlje u zemlju zapošljavajući jeftinu radnu snagu za izradu svoje odjeće. Sweatshopovi proizvode polovicu odjeće koja se prodaje u Sjedinjenim Državama. Wal-Mart je jedan od najvećih prodavača sweatshop odjeće.
Odjeću bez sweatshopa izrađuju radnici koji nisu eksploatirani i mogu prihvatljivo živjeti od svojih plaća. Radnici bi trebali imati sve beneficije koje radnici diljem svijeta uzimaju zdravo za gotovo. Plaća za bolovanje, godišnji odmori i dostojanstveni standardi rada trebali bi biti norma za sve radnike, a ne privilegije.
Mnoge velike korporacije počinju shvaćati da ne mogu nastaviti koristiti sweatshopove, a da u konačnici ne moraju platiti cijenu. Oznake velikih marki su bojkotirane, što je rezultiralo velikim nedostatkom povjerenja javnosti u njihove proizvode. Rezultat toga je jedino čega se korporacije boje – gubitak prodaje.
Postoji mnogo načina na koje šira javnost može izvršiti pritisak na velike robne marke koje ne prodaju odjeću besplatno. Organizacije kao što su nosweatapparel.com i behindthelabel.org posvećene su naglašavanju problema s sweatshopom. I na javnosti i na korporacijama je da iskorijene ovo nepotrebno zlo. Kupnja besplatne odjeće u sweatshopu jedan je od načina pomoći.