SWIFT kod je univerzalni način identifikacije banaka u cijelom svijetu. Akronim SWIFT je skraćenica za Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication Code. Ovaj kod je priznat i odobren od strane Međunarodne organizacije za standarde ili ISO, i predstavlja određenu banku ili podružnicu banke. Posebno je koristan u olakšavanju međunarodnih bankovnih transfera.
Prilikom prijenosa novca u drugu zemlju ili drugu banku, opcije uključuju usluge ekspresnog prijenosa sredstava na licu mjesta kao što je Western Union, usluge online prijenosa sredstava kao što je PayPal ili izravne bankovne prijenose s jedne banke na drugu. Ako je odabrana izravna bankovna doznaka, banka će vjerojatno tražiti SWIFT kod za banku koja prima sredstva. Šifra je univerzalno priznata i obično je neophodna za prijenos sredstava.
Trenutno, SWIFT kod ima osam ili jedanaest znakova. Prva četiri znaka su slova i odnose se konkretno na banku. Sljedeća dva znaka su pozivni broj zemlje, a posljednja dva znaka su kôd lokacije. Ako kod ima jedanaest znakova, to znači da je banka dodala troznamenkasti kod za označavanje određene poslovnice banke.
Format SWIFT koda koji je gore naveden je standard koji je uspostavio ISO, posebno ISO 9362. Ovo je individualni mandat koji je stvorio poslovni identifikacijski kod ili BIC. Iz tog razloga ova vrsta koda je također poznata kao BIC kod ili ID ili SWIFT-BIC kod ili ID. Prije 2009., BIC je označavao identifikacijski kod banke jer je identificirao samo financijske institucije. Godine 2009. ISO je promijenio akronim za Business Identifier Code jer sada ponekad identificira financijska i nefinancijska poduzeća.
SWIFT kodovi identificiraju samo određenu banku ili drugu instituciju. Ne zamjenjuju broj računa. Osoba će morati dati osobni broj računa zajedno s kodom koji će staviti sredstva izravno na račun.
Broj računa razlikuje se od SWIFT koda ili broja za usmjeravanje. Broj za usmjeravanje, također poznat kao tranzitni broj za usmjeravanje, je 9-znamenkasti kod koji se koristi u SAD-u i jedinstven je za određenu podružnicu banke. Broj za usmjeravanje i broj računa mogu se pronaći na dnu čekova i drugih financijskih dokumenata. Na dnu tipične provjere nalaze se tri skupa brojeva. Prvi broj je broj za usmjeravanje, drugi broj je jedinstveni broj računa, a posljednji broj je pojedinačni broj čeka.