Sinovij, ili sinovijalna membrana, je meko tkivo koje oblaže površine sinovijalnih zglobova, odnosno zglobova s šupljinama. Neki zglobovi koji imaju sinovij su zapešće, lakat, rame, kuk i koljeno. Riječ sinovij potječe od latinskog za “jaje”, jer sinovijalna tekućina unutar zgloba ima konzistenciju i izgled bjelanjka. Tetive u šaci i stopalu imaju sličnu strukturu kao i sinovijalna membrana, koja se naziva sinovijalna ovojnica.
Iako postoje varijacije između različitih tipova sinovije, tkivo obično ima dva sloja, intimu i subintima. Subintima je vanjski sloj, koji se može sastojati od raznih vrsta vezivnog tkiva, od masnog preko fibroznog do labavog alveolarnog. Intima, ili unutarnji sloj, sastoji se od izuzetno tankog sloja stanica. Sinovijalna membrana služi za zadržavanje i zaštitu sinovijalne tekućine koja amortizira i podmazuje, koja je neophodna za pravilno funkcioniranje zglobova.
Postoje dvije vrste stanica prisutne u intimi sinovija, fibroblasti i makrofagi. Sinovijalni fibroblasti proizvode dvije važne tvari za sinovijalnu tekućinu, hijaluronan i lubricin. Hijaluronan je dugolančani šećerni polimer koji sinovijalnoj tekućini daje konzistenciju poput bjelanjka i pomaže joj da ostane na mjestu unutar zgloba. Lubricin održava zglob podmazanom kako bi potaknuo kretanje i spriječio ozljede. Makrofagi su vrsta bijelih krvnih stanica koje gutaju i uništavaju neželjene čestice u sinovijalnoj tekućini.
Ovisno o dotičnom zglobu, površina intime može biti glatka ili prekrivena resicama, sitnim izbočinama nalik dlačicama koje omogućuju sinoviju da mijenja oblik kako se zglob pomiče. Ispod intime nalazi se gusta mreža kapilara, ili sićušnih krvnih žila, koje sinovijalnu membranu i hrskavicu unutar zgloba opskrbljuju hranjivim tvarima.
U medicinskim stanjima uključujući reumatoidni artritis, sinovija se može zadebljati i nadražena, uzrokujući kvar i oštećenje zglobova. Nadražena sinovijalna membrana može proizvesti previše sinovijalne tekućine, što otežava dolazak hranjivih tvari u hrskavicu ili može sama apsorbirati previše hranjivih tvari, što slično dovodi do pothranjenosti drugih dijelova zgloba. Konačno, oštećena sinovijalna membrana može proizvesti enzime koji uništavaju hrskavicu.