Tadelakt je vrsta žbuke na bazi vapna – i specifična tehnika korištena za njeno nanošenje – koja je izvorno napravljena i korištena posebno u Maroku. Nanosi se na unutarnje ili vanjske zidove na isti način kao i ostale vrste žbuke, ali se tadelakt polira glatkim kamenom, a prije sušenja nanosi se poseban sapun. Rezultat je satenski, ponekad sjajan, vodootporan završni sloj.
Limeta iz regije Marakeš u Maroku korištena je za izradu tradicionalnog tadelakta. Glavna baza za ovu žbuku je vapno. Ponekad se dodaje fini pijesak napravljen od mramora ili vapnenca, a smjesa će biti zasićena vodom. Budući da je obični tadelakt svijetle boje, može se dodati pigmentacija ili nijansa kako bi žbuka dobila boju.
Nakon što se žbuka dobro sjedini, treba kratko stajati prije nego što se s njom počne raditi. Za nanošenje žbuke obično se koristi metalna lopatica. Iako je švicarska lopatica tradicionalni alat za ovaj posao, svaka velika metalna lopatica je u redu.
Prvi sloj trebao bi se gotovo potpuno osušiti prije nego što se na njega nanese drugi sloj žbuke. To u prosjeku traje oko jedan dan. Sve tragove lopatice treba izgladiti, jer će to utjecati na izgled gotovog zida. Po želji se prije poliranja može nanijeti vrlo tanak i završni sloj tadelakta.
Kako bi se postigao satenski glatki završetak po kojem je tadelakt poznat, žbuka se mora ispolirati prije nego se zadnji sloj potpuno osuši. Tradicionalna metoda poliranja ove žbuke uključivala je trljanje glatkim zaobljenim riječnim kamenom, poznatim kao galet. Iako neki pojedinci još uvijek koriste ovu metodu, mnogi koriste plastičnu ili metalnu lopaticu, ili keramički kotačić za poliranje za poliranje žbuke.
Posljednji korak pri korištenju ove tehnike je nanošenje posebnog sapuna, koji se često naziva crnim sapunom. Ovaj tamni sapun napravljen je od maslinove smole. Vodootporne kvalitete ove vrste žbuke pripisuju se premazu od sapuna. Tadelakt žbuka je toliko vodootporna da se često koristi u javnim parnim kupatilima koja se mogu naći diljem Maroka.
Prije modernog doba unutarnjih vodovoda, ova javna kupališta bila su uobičajena i mogla su se naći na gotovo svakom uglu ulice. Danas, iako se njihov broj smanjio, putnici još uvijek mogu pronaći ova javna kupališta diljem Maroka. Posjetitelji se mogu oprati sami ili, uz nadoplatu, da ih opere kupelj.