Tahistoskop je stroj koji je dizajniran da bljeska nizom slika vrlo brzo, ponekad tako da se pojavljuju na ekranu samo 1/100 sekunde, kako bi stvorio podsvjesno utiskivanje u umu. Tehnologiju i ideju izumio je dr. Samuel Renshaw, američki psiholog iz 20. stoljeća koji je tijekom Drugog svjetskog rata obučavao mornaričke vojnike da brzo prepoznaju zrakoplove i brodove na prilazu kako bi izbjegli incidente prijateljske vatre i izbjegle kašnjenja u gađanju neprijateljskih plovila. Sustav koji je razvio postao je poznat kao Renshaw Renshaw Recognition System (RRS) ili Flash Recognition Training (FRT), a koncept se od svog početka primjenjuje na područja subliminalnog marketinga, naprednog mentalnog treninga i psiholoških istraživanja.
Dok se stroj u početku temeljio na tehnologiji kamere koja je koristila projektor transparentnosti ili fotografsku opremu koja je imala vrlo veliku brzinu zatvarača, proces je sada automatiziran u računalni softver. Softverski programi mogu bljeskati slike na zaslonu računala koje su točno tempirane i dizajnirane da poboljšaju sposobnost automatskog prepoznavanja određenih oblika. Ovi se sustavi često nazivaju Self-Help Subliminals, a softver se može prilagoditi tako da prikazuje slike ili tekstualne poruke koje gledatelj želi. Subliminalno slanje poruka ovog tipa je kontroverzna tema kada su im gledatelji nehotice izloženi putem medijskih jumbo plakata i marketinških emisija, no pokazalo se da ima određeni emocionalni učinak na gledatelje koji ih može predisponirati na namjeravanu reakciju. Istraživačka psihologija ima opći konsenzus da takav nesvjesni trening uma ima kratkoročne, ograničene učinke na ponašanje, iako se proučavanje procesa nastavlja jer se vidi da je od potencijalne koristi u psihoterapiji.
Renshaw je patentirao tahistoskopski projektor 1946. godine i usmjerio istraživanje koristeći ga na Sveučilištu Ohio State u SAD-u usmjereno na teme kao što je brzo čitanje. Mali broj studenata predmeta istraživanja koji su koristili stroj uspio je povećati svoju prosječnu stopu razumijevanja čitanja s oko 600 riječi u minuti na 1,416 riječi u minuti uz gotovo 100% razumijevanja, iako su mnogi drugi studenti imali skromnije povećanje brzine čitanja s uređaj. Da bi se postigao ovaj trening, uređaj bi bljeskao slike koje su sadržavale od pet do devet znamenki na 1/100-ti dio sekunde, a učenik je dobio upute da pokuša zapamtiti brojeve. Obično bi se provodile 33 sesije treninga od kojih je svaka trajala 30 minuta prije nego bi se izvršio test brzine čitanja kako bi se vidjelo je li se dogodila neka promjena.
Kasnije su pokusi s tahistoskopom rađeni na djeci prvog razreda. Testovi su podigli njihovu razinu čitanja na ekvivalent djeci trećeg ili četvrtog razreda. U obuci su sudjelovali i inženjeri i znanstvenici kojima je brzina čitanja porasla u prosjeku za 52% do 85%. Usvajanje obuke za prepoznavanje plovila u američkoj vojsci i mornarici uključivalo je 285,000 kadeta tijekom Drugog svjetskog rata i dovelo do toga da je časnik RRS-a bio stacioniran na svakom brodu američke mornarice koji je napustio luku 1943. Nakon što je obuka postala rutinska, neki su brodovi prošli kroz cijeli rat bez ijednog incidenta u kojem je prijatelj ili neprijatelj zrakoplov ili brod pogrešno identificiran.
Teorija o tome kako je stroj uspio generirati tako nevjerojatne rezultate temelji se na Renshawovom pogledu na to kako ljudsko oko vidi. Razbio je mit da je oko slično optičkim uređajima poput kamera ili dijaprojektora koji brzo snimaju pojedinačne slike u stvarnom svijetu za obradu u mozgu. Renshaw je teoretizirao da se, kako bi ljudska vizija bila uistinu učinkovita, većina vizualne obrade odvijala podsvjesno pamćenjem i prepoznavanjem uzoraka u mozgu koji je ostao nezapažen iz trenutka u trenutak. Njegov je tahistoskop samo replicirao ovaj oblik brze vizualne obrade, a testovi s različitim segmentima stanovništva potvrdili su njegovu učinkovitost.