Tajlandski je jezik koji se govori u cijelom Tajlandu i dijelovima Kambodže i Laosa. Govori ga oko 50 milijuna ljudi diljem svijeta. Dio je grupe tai jezika, zajedno s jezicima kao što su Nung, Lao, Isan i Shan.
Primarni dijalekt kojim se govori na Tajlandu poznat je kao standardni tajlandski, a govori ga više od 20 milijuna ljudi. Isanski jezik sjevernog Tajlanda također je usko povezan s tajlandskim, iako je tehnički njegov vlastiti jezik. Dijeli mnogo sličnosti s laoskim jezikom koji se govori u Laosu, a koji je također poseban jezik. Iako su svaki od ovih jezika odvojeni, oni su i međusobno razumljivi, zbog velike sličnosti među njima – i u rječniku i u gramatici.
Drugi jezici u obitelji Tai također koriste riječ Thai u svom imenu, iako su različiti jezici i obično se ne smatraju dijalektima samog tajlandskog jezika. Sjeverni tajlandski, na primjer, jezik je koji se govori u sjevernom Tajlandu i dijelovima Laosa. Phu Thai je dijalekt laoskog ili isanskog jezika. Međutim, budući da laoski i tajlandski postoje na onome što se često naziva dijalektnim kontinuumom – slično kao i situacija među kineskim dijalektima – obično su međusobno razumljivi.
Tajlandski je tonski jezik, što govornicima netonalnih jezika poput engleskog otežava učenje. Kao i u mandarinskom, značenje riječi će se razlikovati ovisno o tonu i obrascu naglaska koji se koristi prilikom izgovaranja. Riječ suea, na primjer, može značiti ‘odjeća’ ako ton popusti, ‘mat’ ako ton ostane nizak tijekom cijelog vremena ili ‘tigar’ ako se ton povisi. Za govornike jezika u kojima se ton više koristi kao način postavljanja ritma govora ili za pokazivanje uzbuđenja ili emocija, usvajanje navika tonskog jezika može biti vrlo teško.
Ovaj jezik ima pet tonova: rastući, padajući, niski, srednji i visoki. Tonovi su napisani abecedom upotrebom kombinacije suglasnika otvaranja i zatvaranja i unutarnjeg samoglasnika; također se mogu označiti jednom od četiri različite tonske oznake. Riječi su uglavnom jednosložne riječi, koje su povezane kako bi prenijele složenija značenja. Neki učenici smatraju da je to dobrodošlo olakšanje od jezika kao što su engleski ili njemački s različitim riječima koje mogu biti iznimno duge.
Abeceda je izvedena iz kmerske abecede drevnog kmerskog carstva – i još se koristi u kmerskom jeziku Kambodže – i donekle je napravljena po uzoru na sanskrtski alfabet Indije. Tajlandska abeceda ima 44 suglasnička slova, od kojih svako ima svojstven samoglasnik i još 24 samoglasnička zvuka koji su napisani dijakritičkim znakovima.