Tajni dokazi su vrsta dokaza koji se mogu koristiti na sudskim raspravama, uglavnom na raspravama o imigraciji u Sjedinjenim Državama (SAD), koji se smatraju povjerljivim i ne prezentiraju se na javnom sudu. Ovu vrstu dokaza obično sucu pokazuju samo tužitelji, koji su svi prisegnuli na tajnost i moraju imati odgovarajuću sigurnosnu dozvolu da bi vidjeli dokaze. Sudac u takvom slučaju tada može upotrijebiti tajne dokaze kako bi odmjerio svoju odluku, ali okrivljenik i bilo koji pravni zastupnik koji on ili ona možda imaju ne smiju pregledavati ili osporiti informacije sadržane u takvim dokazima.
U SAD-u, zakonsko pravo osobe da se suoči sa svojim tužiteljem i bude svjestan bilo kakvih dokaza upotrijebljenih protiv njega ili nje zajamčeno je američkim ustavom, točnije Šestim amandmanom. Imigracijske rasprave, međutim, nemaju tu zaštitu, a korištenje tajnih dokaza u takvim vrstama saslušanja uvelike je prošireno nakon Zakona o borbi protiv terorizma i učinkovitoj smrtnoj kazni iz 1996. godine. Prema ovom zakonu, tajni dokazi mogu se koristiti na raspravi o imigraciji u kojoj su dokazi koji se koriste protiv optuženika klasificirani i ne mogu se sigurno otkriti na javnoj raspravi.
Tijekom godina koje su neposredno uslijedile nakon donošenja ovog zakona, tajni dokazi korišteni su u brojnim slučajevima i doveli do toga da je brojnim pojedincima odbijen legalni pristup ili državljanstvo u SAD-u i često je uzrokovalo da te pojedince pritvara američka vlada. Međutim, problem s korištenjem ove vrste dokaza je u tome što ne postoji nitko tko bi osigurao da su dokazi točni ili primjenjivi na raspravi. Na primjer, utvrđeno je da je dokaz u nizu situacija dao odbačeni bivši ljubavnik optuženika, ili da je to bio dokaz iz druge ruke ili čak dvostruka priča, bez potkrepljenja.
Nakon što je broj zatočenih imigranata pušten na slobodu nakon dubljih istraga o prirodi tajnih dokaza upotrijebljenih protiv njih, 1999. započeo je dvostranački napor da se prekine korištenje takvih dokaza izradom Zakona o ukidanju tajnih dokaza. Taj je čin ponovno uveden 2000., ali je u konačnici nestao nakon terorističkih napada na SAD 11. rujna 2001. i donošenja Patriot Act, koji je dodatno omogućio vladinim dužnosnicima da nastave koristiti tajne dokaze u slučajevima imigracije. Međutim, još uvijek se ulažu napori da se prekine korištenje takvih dokaza ili da se barem okrivljenicima u tim slučajevima omogući da imaju odvjetnika sa sigurnosnom provjerom koji će zastupati njihove interese i pregledavati dokaze.