Razgovorne emisije su televizijski programi u kojima voditelj – a ponekad i pomoćnik – sjeda s zabavljačima, novinarima i drugim ljudima kako bi razgovarali. Neki uključuju dodatne segmente, poput demonstracija kuhanja ili skica, ali drugi se usredotočuju na raspravu između domaćina i gosta. Postoji širok izbor talk showa na televiziji, koji pokrivaju sve, od običnih ljudi do glumaca, s novim filmom za publiciranje.
Ova vrsta programa, ponekad poznata kao chat emisija, bila je jedan od najranijih formata stvorenih za televiziju. Rani voditelji, poput Jacka Paara, Johnnyja Carsona, Stevea Allena i Garryja Moorea, kombinirali su segmente intervjua sa skeč komedijom, glazbenim brojevima i improviziranim sudjelovanjem publike. Osnovna premisa bila je dovođenje popularnih zabavljača ili novinara za intervjue uživo s brzim voditeljem. Publiku bi zabavljale anegdote gostiju ili improvizirane dosjetke voditelja ili pomoćnika.
Do kasnih 1960-ih, format je postao više usredotočen na same intervjue, ostavljajući skečeve i improvizacije raznim emisijama. Voditelji kao što su Dick Cavett, David Frost, Mike Douglas i Tom Snyder postali su poznata imena kroz svoje osobne stilove intervjua. Gosti na ovim programima bili su potaknuti da učine više od puke promocije nadolazećeg filma ili glazbenog albuma. Cavett i Snyder bili su posebno vješti u formatu “govorećih glava”, uvlačeći svoje goste u dugotrajne akademske rasprave i koristeći kratke snimke izbliza.
Do 1980-ih, format talk showa ponovno se pomaknuo s akademskih intervjua na stil koji se više konfrontirao, a voditelji kao što su Jerry Springer, Phil Donahue, Maury Povich i Oprah Winfrey često su rezervirali kontroverzne goste. Neki kritičari ovog stila vjerovali su da su producenti jednostavno udovoljili ukusu publike za kontroverzama, ne predstavljajući legitimno istraživanje predmetne teme. Nekoliko kontroverznijih emisija nije dugo trajalo, dok su druge promijenile svoje formate natrag na tradicionalno srdačan odnos gost/voditelj.
Moderan format proteže se u rasponu od kontroverznih tabloidnih emisija do etabliranih kasnovečernjih humorističnih emisija koje vode imena kao što su David Letterman, Jimmie Kimmel, Conan O’Brien i Craig Ferguson. Sindicirani format talk showa često je kombinacija glazbenih nastupa, interakcije s publikom i kratkih intervjua sa slavnim osobama. Slavne osobe poput Ellen DeGeneres ili Rachel Ray često se regrutiraju za voditelje sindiciranih talk showova, budući da se mogu brzo producirati i ne utječu na druge profesionalne obveze talenata.
Lokalne televizijske postaje također proizvode vlastite verzije, budući da ne zahtijevaju razrađene setove ili teške pokrete kamere. Nije neobično da lokalni kabelski pristupni program također duplicira osnovni format. Ovi lokalni napori možda nemaju tehničku sofisticiranost profesionalne verzije, ali pružaju način širenja događaja od interesa za lokalne gledatelje.