Tapiraža je tehnika kojom se mijenjaju prirodne boje ptice. Tehnika se pojavila među Južnoameričkim Indijancima, koji su je prakticirali stoljećima prije dolaska Europljana. Neki znatiželjni Europljani također su usvojili tapiražu, kasnije je koristili kako bi obmanuli potrošače o pravom perju ptica kao što su kanarinci. Muzeji s artefaktima iz Srednje Amerike i Kariba ponekad imaju izložene primjere tapiraže, obično integrirane u veća djela kao što su pernate tapiserije i ogrtači.
Prema legendi, tapiraža se postiže tako da se prvo čupa perje ptice, a zatim trlja kožu ptice izlučevinama otrovnih žaba. Ove izlučevine očito imaju kemijske spojeve koji mogu uzrokovati promjenu boje perja, pa kada ptica razvije svježe perje, ono će biti obojeno žuto, narančasto ili crveno.
Određene ptice sigurno mogu promijeniti boju kao odgovor na okoliš i prehranu, kao što su flamingi, koji slavno postaju ružičasti zbog krila koji jedu. Nije sasvim nerazumno pretpostaviti da su Indijanci to primijetili i odlučili malo eksperimentirati kako bi postigli željene boje perja za razne zanatske projekte, iako je to koliko su rani eksperimentatori došli na ideju korištenja otrovnih izlučevina iz žaba malo misterija.
Proces tapiraže opisan je u nekoliko suvremenih tekstova, a primjeri perja neobične boje u muzejskim zbirkama svjedoče da je to zapravo bila stvarna praksa. Osim što se koristila za uzgoj obojenog perja za određene projekte, tapiraža se očito koristila i za promjenu prirodnih boja ptica tako da su izgledale kao potpuno različite (i vrijednije) vrste. Europske uzgajivače kanarinca ponekad su optuživali da su, na primjer, neopreznim potrošačima prodavali ptice koje su bile podvrgnute tapiraži.
Nakon što smo čuli za ovaj razrađeni postupak za promjenu boje ptica, netko bi se zapitao zašto Amerikanci nisu jednostavno obojali perje, budući da su zasigurno bili svjesni prirodnih boja. Tapiraža je možda osigurala istinitiju, dugotrajnu boju koja je zapravo prodrla kroz cijelo pero, umjesto da boji izvana. Boje poput žute i narančaste može biti teško postići i prirodnim bojama, pa je tapiraža možda bila najpouzdanija tehnika bojenja. Ili su se Indijanci možda samo pokusali.