Tardivna diskenezija je medicinsko stanje koje utječe na neurološki sustav. Karakteriziraju ga ponavljani nevoljni pokreti koji nemaju nikakvu korisnu svrhu. Mišići očiju, lica i usta najviše su zahvaćeni tardivnom diskenezijom.
Oni koji pate od tardivne diskenezije mogu ispoljiti šmrakanje usana, napućivanje usana, grimase, nabiranje, izbočenje jezika i brzo treptanje. Povremeno, tardivnu diskeneziju karakteriziraju i nevoljni pokreti nogu, ruku i trupa. Neki oboljeli također pomiču prste kao da sviraju klavir ili gitaru koje zapravo nema.
Tardivna diskenezija obično je posljedica dugotrajnog korištenja neuroleptičkih lijekova. Ovi lijekovi se obično propisuju za psihijatrijske poremećaje, osobito za one sa shizofrenijom. Neuroleptici se također mogu propisati za neurološke i gastrointestinalne poremećaje.
Što duže osoba koristi određene antipsihotike, veća je vjerojatnost da će razviti tardivnu diskeneziju. To se posebno odnosi na starije osobe i one koji su mentalno retardirani. Žene u postmenopauzi i osobe koje zloupotrebljavaju droge ili alkohol dok uzimaju neuroleptike također su pod većim rizikom od razvoja tardivne diskenezije. Bolesnici koji razviju tardivnu diskeneziju, a zatim prestanu uzimati neuroleptike obično i dalje pokazuju simptome poremećaja.
Istraživači još uvijek nisu sigurni zašto uporaba neuroleptika može dovesti do tardivne diskenezije. Mnogi vjeruju, međutim, da lijekovi blokiraju dopaminske D2 receptore, što dovodi do povećanja D2 receptora u mozgu. Ovo područje mozga odgovorno je za kretanje, pa se vjeruje da povećanje D2 receptora uzrokuje spontano kretanje mišića.
Iako tardivna diskenezija ne nestaje nakon prestanka uzimanja neuroleptika, može se liječiti lijekovima. U većini slučajeva simptomi postupno nestaju ili se značajno poboljšavaju liječenjem lijekovima. Postoje i dokazi koji upućuju na to da uzimanje 400 IU vitamina E dnevno može pomoći u ublažavanju simptoma tardivne diskenezije.