Tehnologija zaštite okoliša odnosi se na područje znanosti koje se bavi smanjenjem ljudskog utjecaja na okoliš kroz tehnološki napredak ili poboljšanja. Neke uobičajene primjene ekološke tehnologije bave se smanjenjem potrošnje energije, ograničavanjem štete koju je čovjek napravio u fizičkom okolišu i smanjenjem otpada. Područja istraživanja u ovom području mogu uključivati čistije izvore energije, poboljšanu energetsku učinkovitost u prijevozu i zgradama te metode koje smanjuju ili sprječavaju onečišćenje. Ovo je široko područje koje se oslanja na mnoge znanosti, od kojih neke uključuju kemiju, ekologiju i biologiju. Inovacije i napredak u znanosti o okolišu mogu imati komercijalne primjene, uštedjeti novac ili biti dizajnirani da udovolje državnim propisima.
Jedan fokus tehnologije zaštite okoliša je na pronalaženju, korištenju i razvoju čistih izvora energije koji imaju ograničen utjecaj na prirodni okoliš. Upotreba fosilnih goriva u transportu za proizvodnju električne energije nije samo odgovorna za oslobađanje čestica poznatih kao smog, već i za emisiju ugljičnog dioksida. Prema vladi Sjedinjenih Država i drugima, ugljični dioksid je staklenički plin i zagađivač s potencijalom naštetiti ljudskom zdravlju kroz klimatske promjene. Takozvani alternativni izvori energije mogli bi smanjiti onečišćenje, uključujući onečišćivače zraka poput ugljičnog dioksida.
Druge primjene znanosti o okolišu mogu se baviti drugim aspektima proizvodnje električne energije. To može uključivati poboljšanje učinkovitosti, kapaciteta ili dostupnosti novijih izvora energije, kao što su vjetroturbine ili solarni paneli. To također može uključivati razvoj relativno novijih izvora energije poput valne snage ili vodikovih gorivnih ćelija.
Osnovni ekonomski čimbenici često su poticaj napretku tehnologije zaštite okoliša. To je dijelom posljedica činjenice da su rješenja koja štede troškove obično najučinkovitija. Povećanje troškova goriva kao što je benzin, na primjer, dovelo je do tehnologije koja ima za cilj smanjenje potrošnje goriva. Napredak u učinkovitosti goriva automobila smanjuje troškove goriva uz smanjenje štetnih emisija. Mnoge zemlje imaju propise o učinkovitosti vozila koji su izvorno razvijeni za uštedu energije i održavanje niskih cijena goriva, ali također pomažu u borbi protiv problema zagađenja poput smoga.
Različiti načini energetske učinkovitosti zgrada također su bili u fokusu znanosti. To bi moglo uključivati smanjenje troškova energije vezanih za rasvjetu, grijanje i hlađenje te korištenje vode. Takozvani održivi ili zeleni dizajn odnosi se na planirano korištenje ekološke tehnologije u izgradnji novih zgrada koje imaju minimalan utjecaj na okoliš. Znanost o okolišu također se bavi različitim temama vezanim uz zdravlje ljudi i okoliša, kao što su gospodarenje otpadom, toksikologija i zaštita divljih životinja.