Tehnološka nezaposlenost je izraz koji se koristi za opisivanje nedostatka ili gubitka radnih mjesta zbog tehnoloških promjena ili inovacija. Ova vrsta nezaposlenosti obično proizlazi iz toga što su radnici ili zamijenjeni strojevima ili im se posao olakšava i zahtijeva manje radnika da bi izvršili isti zadatak. Premda je tehnološka nezaposlenost bila opća briga od industrijske revolucije, postala je sve istaknutija briga o stvarnim posljedicama u zapadnom svijetu od 1980-ih i priznanja zemalja poput Sjedinjenih Država koje doživljavaju “rast nezaposlenosti”.
Mnogi ekonomisti smatraju dijelom „strukturalne nezaposlenosti“, tehnološka nezaposlenost može biti izolirana ili se može pojaviti kao dio većeg trenda nezaposlenosti. Strukturna nezaposlenost jedan je od pet primarnih oblika nezaposlenosti, kako ih vide ekonomisti, i općenito pokriva svaku vrstu nezaposlenosti u kojoj ljudi koji traže posao nisu dovoljno kvalificirani ili spremni ispuniti mogućnosti za posao koje mogu postojati. Ova vrsta nezaposlenosti općenito se javlja u situacijama dugotrajne nezaposlenosti, i iako se broj ljudi koji traže posao može podudarati s brojem dostupnih poslova, nezaposleni nisu dovoljno kvalificirani za ispunjavanje potreba i dužnosti tih poslova.
Tehnološka nezaposlenost često je aspekt strukturalne nezaposlenosti, jer radnici mogu otkriti da je posao koji su upravo imali zamijenjen strojem ili računalom, te da se cijela industrija nepovratno promijenila. To može dovesti do toga da nezaposleni tražitelj zaposlenja otkrije da je svaka prilika za zaposlenje koja je postojala prije nestala, možda s cijela industrija koja je usvojila tehnološke promjene zbog kojih je njegov ili njezin položaj nepostojeći. U ovakvim situacijama politički lideri i ekonomski stručnjaci često savjetuju onima koji traže posao da se umjesto toga obrate obrazovanju, jer su često potrebne nove vještine i znanja kako bi se oživila radna snaga.
Jedan od najvećih potencijalnih problema s tehnološkom nezaposlenošću je donekle noviji trend koji se u industrijaliziranim zemljama naziva “rast nezaposlenosti”. Rast bez zaposlenja je poboljšanje poslovanja i financijskog sektora u zemlji, s povećanjem dobiti i većim financijskim uspjehom, ali bez otvaranja radnih mjesta. To često može dovesti do zamjetnog financijskog oporavka, ali bez primjetnog otvaranja novih radnih mjesta za smanjenje stope nezaposlenosti. Tehnološka nezaposlenost može biti tako velika promjena paradigme na radnom mjestu da ljude ostavlja potpuno nesposobnima da se suoče s time kako se industrija promijenila, a oni koji ne pronađu načine za prilagodbu mogu se naći u dugotrajnoj nezaposlenosti.