Teistička evolucija je ideja da su klasična židovska, kršćanska ili muslimanska religijska učenja o Bogu i stvaranju kompatibilna sa znanstvenim razumijevanjem darvinističke evolucije. Teistička evolucija tvrdi da je Bog stvorio svemir, ali da koristi evoluciju i prirodnu selekciju kako bi stvorio njegovu biološku složenost. Pristaše teističke evolucije razlikuju se u stupnju do kojeg postuliraju Božju intervenciju – neki bi mogli reći da on osobno intervenira kako bi stvorio nove vrste vrsta, drugi da on samo postavlja početne uvjete i pušta stvari da se odvijaju prilično same od sebe. Izrazi koji su uglavnom sinonimi za teističku evoluciju uključuju “kršćanski darvinizam” i “evolucijski kreacionizam”.
Iako je teistička evolucija stekla popularnost tek uvođenjem i usvajanjem teorija Charlesa Darwina o evoluciji i prirodnoj selekciji, temelji se na starijoj ideji da je priča o stvaranju u knjizi Postanka alegorijska, a ne doslovna. Taj se koncept pojavljuje u kršćanskim spisima sv. Augustina (4. st.) i židovskim spisima Filona Aleksandrijskog (1. st.), Majmonida (12. st.) i Gersonida (13. st.). Suvremeni pristaše teističke evolucije ističu da je Biblija napisana u predznanstveno doba u svrhu duhovne pouke, te bi bilo pogrešno uzeti je kao znanstveno doslovnu. Drugi kršćani i Židovi se ne slažu i tvrde da priču o stvaranju u Postanku treba shvatiti doslovno, s čovjekom stvorenim šestog dana postojanja svemira.
Postoje mnoge kršćanske, židovske i islamske denominacije koje prihvaćaju ili su barem neutralne prema biološkoj evoluciji. Jedan primjer bi bila Rimokatolička crkva – Darwinova teorija evolucije se obično predaje u katoličkim školama. Međutim, Katolička crkva je bila pomalo nejasna u pogledu svojih stajališta u službenim izjavama. Od četiri glavne denominacije židovstva (rekonstrukcionistička, reformistička, konzervativna i ortodoksna), tri prihvaćaju teističku evoluciju, a dijelovi jedne, ortodoksnog judaizma, posebno ultraortodoksnog judaizma, odbacuju je. Postoji velika rasprava o teističkoj evoluciji unutar ortodoksnog judaizma, gdje mnogi prepoznaju Talmud kao znanstvenu istinu. U islamu je teistička evolucija prihvaćena među liberalnijim taborima.
Iako postoje tisuće kršćanskih, židovskih i islamskih znanstvenika koji vjeruju u teističku evoluciju, nijedna količina prepirke ili uvjeravanja vjerojatno neće uvjeriti milijune vjernika koji Postanak smatraju povijesnim i činjeničnim znanstvenim izvještajem o stvaranju Zemlje. Različita tumačenja Postanka koje koriste ti vjernici mogu se pronaći u našim člancima o Kreacionizmu Mlade Zemlje i Kreacionizmu Stare Zemlje.