Teleoperater je pojam s dva povezana značenja, prvo je uređaj koji radi pod daljinskim upravljanjem čovjeka, a drugo je osoba koja upravlja takvim uređajem. Uređaji se sastoje od dva glavna dijela, kontrole i samog uređaja, koji se mogu povezati bežičnim putem kao što su radio, internet, ožičene veze ili složena elektromehanička sučelja kao u slučaju sustava za daljinsku kirurgiju. Uređaji s daljinskim upravljanjem sastavni su dio šireg područja telerobotike i često su dizajnirani za rad u uvjetima nedostupnim ili preopasnim za ljude.
Vojne, agencije za provedbu zakona i agencije za istraživanje svemira koriste uređaje teleoperatera i dugo su bili jedan od primarnih razvijača tehnologija iza njih. Druga dva područja koja koriste uređaje teleoperatera su medicinska industrija i usluge rukovanja opasnim materijalima. Sva ova područja i industrije koriste te teleoperirane strojeve, robote i uređaje za obavljanje zadataka i operacija koje su previše opasne za izravan ljudski kontakt ili su na mjestima nedostupnim ili opasnim za ljude. Sastavni dio ovih vrsta uređaja je senzorna oprema, kao što su kamere, za davanje povratne informacije ljudskom operateru.
Svemirski programi oslanjaju se na ovu vrstu tehnologije za kontrolu planetarnih istraživačkih vozila kao što su Mars rover, međuplanetarne sonde, orbitalni teleskopi i uređaji poput teretne ruke na sada umirovljenim američkim svemirskim šatlovima. Mnogi od ovih uređaja su poluautonomni roboti ili teleroboti, što znači da su sposobni za neku vrstu autonomnog djelovanja kada nisu pod izravnom kontrolom. Teleoperatori se mogu sveobuhvatno kontrolirati izravnim ljudskim djelovanjem ili se mogu kontrolirati korištenjem makronaredbi i programiranih rutina koje prenose skup instrukcija koje je uređaj sposoban izvesti.
Zbrinjavanje bombi i rukovanje radioaktivnim materijalom dva su druga polja koja se oslanjaju na uređaje teleoperatera. Daljinski upravljani roboti omogućuju vojnim i policijskim tehničarima za uklanjanje bombi i eksploziva sigurno rukovanje potencijalno opasnim ili smrtonosnim uređajima s udaljenosti, smanjujući ili eliminirajući rizik od ozljeda ili smrti. Nuklearne elektrane, kao i istraživački i oružni objekti koriste teleoperatorske uređaje za sigurno rukovanje radioaktivnim materijalima i otpadom.
Iako se većina uređaja ove vrste, po definiciji, kontrolira s udaljenosti, to nije nužno slučaj. Daljinska kirurgija primjer je teleoperacije koja se obično kontrolira lokalno. Kirurzi koriste teleoperatorske uređaje koji uzimaju ulaz koji daje kirurgove ruke i pretvaraju ga u sićušne pokrete u mikrokirurgiji koji bi bili previše fini za ručno izvođenje. Također koriste uređaje koji im omogućuju izvođenje zahvata i operacija s minimalno invazivnim postupcima, kao što je umetanje daljinski kontroliranog instrumenta kroz mali rez za izvođenje operacije srca umjesto da moraju napraviti velike rezove kako bi se omogućio izravan pristup kirurgovim rukama. Ova tehnologija također omogućuje kirurzima izvođenje ovakvih zahvata na daljinu te interakciju s pacijentima i vizualni pregled pacijenata putem sučelja na takvom uređaju.