Kada osoba doživi iskustvo boravka na lokaciji na kojoj se zapravo ne nalazi kroz korištenje tehnologije, to se zove teleprisutnost. Ideja koja stoji iza teleprisutnosti je da se osoba koja to doživljava treba osjećati potpuno potopljena na udaljenom mjestu, biti sposobna djelovati na okolinu kako bi unijela promjene i osjećati se kao da je zapravo tamo. Ovo se razlikuje od virtualne stvarnosti, iako se može koristiti većina iste tehnologije, jer teleprisutnost uključuje interakciju s lokacijom u stvarnom svijetu, a ne izmišljenim prostorom.
Kao koncept, teleprisutnost se počela razvijati ranih 1990-ih, kada je nekoliko tvrtki počelo razvijati tehnologiju koja će pomoći ljudima da se osjećaju povezanije s udaljenim okruženjem. Izvorno su mnoge tvrtke zamišljale teleprisutnost kao način komunikacije obitelji, ali se brzo shvatila upotreba u poslovnom svijetu. Tvrtke koje koriste teleprisutnost mogu brzo komunicirati, brzo donositi važne odluke i skočiti na tržišne trendove u nastajanju.
Postoje brojne aplikacije za teleprisutnost, u rasponu od korporativnih konferencija do daljinske kirurgije. Aktivno se koristi za obje ove stvari, a također se može vidjeti u području obrazovanja, koristeći teleprisutnost za povezivanje nastavnika, učenika i stručnjaka na različitim udaljenostima. Neke tvrtke također koriste teleprisutnost u opasnim prostorima, kao što su pod morem ili duboko u Zemlji, kako bi omogućili zaposlenicima da posjete mjesto bez izlaganja opasnosti. Kako je tehnologija rafinirana, tvrde programeri, ljudi bi mogli koristiti teleprisutnost za posjet arheološkim nalazištima bez njihovog oštećenja ili za putovanja u udaljena područja.
Najosnovniji primjer teleprisutnosti je telefon, koji povezuje dva korisnika na ponekad strašnoj udaljenosti. Iako niti jedan korisnik nema osjećaj da je fizički s drugim korisnikom, telefon pomaže u razbijanju barijere između njih. Složeniji sustavi teleprisutnosti integriraju vid u jednadžbu, kao što je slučaj s većinom konferencijskih sustava. U tim slučajevima ljudi općenito komuniciraju s velikim ekranom. U još naprednijim primjerima, ljudi su u mogućnosti poduzeti radnje koje utječu na okoliš na drugom mjestu, kao što je slučaj s operacijom na daljinu.
Sofisticirani sustavi teleprisutnosti stimuliraju sva osjetila korisnika, integrirajući miris i okus u iskustvo. Tehnologije koje se koriste za ovu vrstu teleprisutnosti uključuju mnogo istraživanja i razvoja, odražavajući veliki napredak u znanosti. Ovi sustavi obično uključuju vizir i drugu takvu opremu koja će uistinu uroniti korisnika u udaljeno okruženje.