Teleterapija, inače poznata kao vanjska radioterapija, je vrsta terapije zračenjem koja se koristi za liječenje različitih oblika raka. Ova metoda koristi fokusirane zrake rendgenskog zračenja ili gama zraka koje generiraju takvi strojevi kao što su linearni akcelerator, kobaltni stroj ili gama nož; zrake su usmjerene na specifično područje tumora unutar tijela kako bi se eliminirale stanice raka. Tim radijacijske terapije koji radi s pacijentom koristi računalni softver za kontrolu veličine zraka kako bi precizno bombardirao tumor. To pomaže u smanjenju oštećenja nekanceroznih stanica i organa u blizini tumora.
Često je teleterapija ambulantni postupak koji ne zahtijeva boravak u bolnici. Tretmani mogu trajati do 10 tjedana, a većina tretmana traje od 10 minuta do pola sata pet dana tjedno. Ove sesije uključuju nanošenje privremene tinte na tijelo kako bi se označilo područje tretmana, pa čak i male, ali trajne tetovaže s točkama koje pomažu usmjeriti zraku zračenja. Pacijent može također morati nositi kalup za tijelo ili masku kako bi tijelo ili glava držali na mjestu tijekom teleterapije.
Postoji nekoliko vrsta teleterapije. U trodimenzionalnoj konformnoj terapiji zračenjem, onkolog stvara sliku pacijentove unutrašnjosti koristeći slikovnu tehnologiju kao što je CT ili magnetna rezonanca kako bi se procijenio položaj tumora u odnosu na druge tjelesne organe pacijenta. Ova metoda omogućuje onkologu da pošalje snop prave veličine za napad na tumor.
Terapija zračenjem s modulacijom intenziteta koristi sličnu metodu, ali umjesto jednog snopa ova terapija koristi više malih snopa, od kojih su svi različito usmjereni kako bi se stvorila točnija terapija zračenjem. Ova povećana preciznost omogućuje prijenos snažnijeg zračenja uz istovremeno smanjenje oštećenja obližnjih organa i tkiva u tijelu. Ove metode teleterapije također se mogu koristiti kao dio druge metode koja se zove terapija zračenjem vođena slikom, u kojoj onkolog svakodnevno skenira sliku tijela kako bi shvatio kako fokusirati zraku dok tumor mijenja veličinu od zračenja.
Neki oblici teleterapije izbjegavaju korištenje zračenja; to je određeno prirodom tumora i njegovom potencijalnom otpornošću na terapiju zračenjem. Umjesto rendgenskih zraka, onkolozi mogu posegnuti za protonskim zrakama ili snažnim neutronskim zrakama kako bi pomogli u uništavanju tumora. Međutim, ove su metode obično rijetke i koriste se samo za liječenje određenih vrsta raka.