Što je temeljna kompetencija?

Temeljna kompetencija ima veze sa stupnjem učinkovitosti i stručnosti koji se demonstriraju u određenom području. Iako je izraz stvarno razvijen za korištenje u poslovnim okruženjima, danas se koristi u svim vrstama okruženja. Uz korištenje u korporacijama, reference na temeljnu kompetenciju mogu se naći u tako raznolikim okruženjima kao što su organizacije utemeljene na vjeri, neprofitne organizacije, pa čak i kod kuće.

Također se naziva temeljna sposobnost, temeljna kompetencija usredotočuje se na nešto što je posebno dobro napravljeno od strane pojedinca ili subjekta. U smislu poslovnog okruženja, smatra se da ova vrsta kompetencije postoji kada postoje tri specifična elementa. Tvrtka je stručna u pružanju pogodnosti za potrošače, nudi nešto što je jedinstveno i konkurenciji je teško oponašati te ima bazu proizvoda koji može poslužiti širokom rasponu potrošačkih tržišta.

Važno je napomenuti da se temeljna kompetencija ne pojavljuje u potpunosti. U većini slučajeva potrebno je aktivno njegovati i razvijati ovu razinu poslovne kompetencije. Tvrtka se može kretati prema ovoj kompetenciji tijekom godina, polako usavršavajući operativne i marketinške procese, kao i poboljšavajući liniju proizvoda usput. Kako se konkurentska prednost tvrtke povećava, ona se približava pravom stanju temeljne kompetencije.

Temeljna kompetencija može se razviti u svim aspektima poslovanja. Na primjer, tvrtka može razviti tako jak upravljački tim da vodstvo poslovanja omogućuje tvrtki brz rast na novim tržištima. Prodajni i marketinški napori mogu njegovati reklamne kampanje i prodajne strategije koje se razlikuju od konkurencije i uspješne su u hvatanju šireg spektra potrošača i tržišta. Čak iu području ljudskih potencijala, kompetencija se može pojaviti kako napori ljudskih potencijala postanu vješti u održavanju visokog morala među zaposlenicima i na taj način značajno smanjuju fluktuaciju zaposlenika.

Iako je opća ideja temeljne kompetencije prisutna već nekoliko godina, proces su prvi definirali CK Prahalad i Gary Hamel 1990. godine. Izneseno u članku koji je objavio Harvard Business Review, autori su definirali osnove koncepta i ponudio i primjere koji su bili suvremeni za to vrijeme. Tijekom godina, te iste osnove postale su mjerilo koje se mora ispuniti kako bi temeljna kompetencija bila prisutna.