Tempo je brzina kojom se glazba reproducira. Definira ritam i tempo glazbenog djela, a često se označava otkucajima u minuti. Otkucaji u minuti se mjere metronomom, koji je alat koji uspostavlja puls za određivanje različitih tempa različitih brzina. Tempo djela može se mijenjati tijekom cijele godine i određuje težinu i raspoloženje skladbe. U mnogim oblicima glazbe smatra se ritmom.
Tempo je talijanska riječ za “pokret”. Obično je naznačeno na jedan od dva različita načina na početku glazbenog djela. Jedna od metoda za označavanje tempa je putem glazbenih nota ili brojeva. Svaka nota ili broj predstavlja različitu brzinu, s različitim varijacijama za svaku kombinaciju. 4 preko druge 4 predstavlja četiri četiri puta, što je 88 otkucaja u minuti, ili 88 četvrtina u minuti.
Tempo se također može označiti nizom riječi koje se često koriste za opisivanje tempa na početku skladbe. Ove su riječi općenito talijanske ili latinske, a potječu od talijanskih skladatelja iz 17. stoljeća koji su bili toliko važni za uspon klasične glazbe. Ove riječi predstavljaju skladateljevu ideju o tome kako bi se glazba trebala osjećati. One ovise o žanru glazbe, prošlim izvedbama glazbe, odluci da se ritam podijeli na brže note i interpretaciji glazbenika.
Među terminima tempa koji se obično koriste su: grob, svira se polako i svečano; adagio, još jedna spora varijacija; živahan, igrao živo i žustro; presto, igrao vrlo brzo; moderato, igra se srednjom brzinom; i prestissimo, igrao se brže od bilo kojeg drugog, u vrlo brzom tempu. Ove riječi često se nadopunjuju drugim talijanskim riječima kako bi se glazbenik dodatno poučio o tempu. To su, među ostalim: piu, za više; meno, za manje; i molto, za puno.
Još jedna komplikacija tempa nalazi se u promjeni brzine kroz oznake i promjene tempa u sredini komada. Ove promjene, poput tempa na početku skladbe, podučavaju se nizom nota ili riječi. Riječi se, međutim, razlikuju od početnih nota i uključuju: accelerando, za ubrzavanje; piu mosso, za brže; ritardando, za usporavanje; i allargando, za smanjenje brzine na kraju komada.
Tempo note ostaju dosljedne u cijelom svijetu, dok se termini tempa mogu razlikovati diljem svijeta. Iako je talijanski standard i koristi se u mnogim zemljama bez govornika talijanskog, mnoge su zemlje razvile vlastite jezične izraze. Te zemlje uključuju Njemačku, Španjolsku i Sjedinjene Države, od kojih svaka ima snažno glazbeno nasljeđe. Termini tempa na engleskom jeziku pojavili su se s rođenjem jazza i uključuju neke jedinstvene pojmove, uključujući opušteni, stabilni rock i baladu.