Skup vjerovanja i praksi koji odražavaju ispravnu ulogu bogoslužja unutar danog sustava vjerovanja je teologija štovanja. Mnoge religije, poput onih u judeo-kršćanskim religijskim tradicijama, stavljaju veliki naglasak na štovanje Boga, dok se drugi religijski sustavi uglavnom temelje na štovanju drugih božanstava. Teologija bogoslužja određenog religijskog sustava opisuje način na koji treba obavljati bogoslužje javno i privatno. Javno bogoslužje obično se prakticira na redovito održavanim sastancima, kao što je katolička misa. Očekivanja od privatnog bogoslužja značajno se razlikuju; neki religijski sustavi zahtijevaju od vjernika da se svakodnevno mole u određeno vrijeme, dok drugi potiču privatno bogoslužje bez davanja strogih smjernica.
Teologija bogoslužja pokušava dati odgovore na pitanja o tome što je točno bogoslužje i kako ga ljudi trebaju prakticirati. Neki teolozi usko definiraju bogoslužje kao radnje koje se vrše posebno u svrhu slavljenja Boga. Drugi osporavaju da je živjeti svoj život na način u skladu s crkvenim učenjima vrsta bogoštovlja, jer odražava poštovanje prema Božjim putovima. Neka rasprava postoji, čak i unutar pojedinih religija, o tome jesu li važniji način života ili molitva i bogoslužje, iako većina modernih religija ima teologiju koja uključuje formalno bogoslužje, molitvu i način života koji je u skladu s temeljnim vjerovanjima religije.
Mnoge su religije tijekom vremena drastično promijenile svoju teologiju bogoštovlja. Svečanu molitvu i glazbu s poštovanjem u mnogim su slučajevima zamijenili različiti oblici suvremene vjerske glazbe i bogoslužja koji imaju za cilj da budu uzbudljivi i energični. Ovaj oblik teologije naveo je neke teologe na pitanje gdje povući granicu između bogoslužja i zabave. Dok moderna, brza glazba za neke može učiniti crkvene bogoslužje zanimljivijim i zabavnijim, drugi se boje da se time udaljava od vjerskog bogoslužja.
Konkretne smjernice o tome kako netko treba voditi svoje privatno bogoslužje sadržane su u teologiji bogoslužja nekih religija. Neki mogu, na primjer, zahtijevati da sljedbenici izgovaraju određene molitve u određeno doba dana svaki dan. Drugi imaju teologiju bogoslužja koja se više temelji na razvijanju takozvanog osobnog odnosa s Bogom, pa je bogoslužje uz formalne molitve podređeno pokušaju integriranja Boga u sve aspekte nečijeg života. Privatna, spontana molitva je još jedan važan aspekt bogoslužja i vjerovanja u mnogim religijama.