Riječ “teorija” znači niz različitih stvari, ovisno o kontekstu. U matematici i znanosti, na primjer, to je provjeren i provjerljiv koncept koji se koristi za objašnjenje događaja. Za studente umjetnosti pojam se odnosi na nepraktičan aspekt njihovog rada, dok laici nazivaju nedokazane ideje i spekulacije teorijama. Mnoštvo značenja ove riječi može zbuniti, ali namjera je obično jasna iz konteksta; matematički rad koji govori o teoriji, na primjer, vjerojatno se na nju poziva u znanstvenom smislu.
U engleskom jeziku ta riječ datira iz 1592. godine, kada se koristila za označavanje koncepta ili sheme. Do 1630-ih, znanstvenici su prihvatili taj izraz, koristeći ga za opisivanje objašnjenja ili misli koja se temeljila na promatranju i testiranju. “Teoretizirati” također se pojavio otprilike u isto vrijeme.
U znanostima se teorije stvaraju nakon promatranja i testiranja. Osmišljeni su da racionalno i jasno objasne neki fenomen. Na primjer, Isaac Newton je iznio teoriju o gravitaciji u 17. stoljeću, a pokazala se i provjerljivom i točnom. Znanstvene teorije nisu sasvim isto što i činjenice, ali su često vrlo slične; znanstvenici obično opsežno testiraju svoje teorije prije nego što ih emituju, tražeći očite probleme koji bi ih mogli dovesti u pitanje.
U matematici, teorije su tijela znanja o određenim vrstama matematike. Matematičari u svom radu koriste stvari poput teorije skupova. Teorijska matematika može postati prilično složena i apstraktna, što laicima ponekad otežava razumijevanje, ali pomaže objasniti sve, od kretanja gomile do nastanka svemira.
U umjetnosti, mnogi umjetnici svoj nepraktičan rad nazivaju teorijskim. Na primjer, glazbenik koji svira tubu koristio bi izraz za proučavanje povijesti glazbe, matematike glazbe i drugog srodnog materijala. Umjetnička kritika je također područje teorije, budući da kritičari raspravljaju o umjetničkom djelu, umjesto da ga aktivno proizvode, te kroz svoje rasprave doprinose cjelokupnom polju.
Za laike je teorija jednostavno ideja. Neki ljudi tu riječ koriste kao da bi “hipoteza”, postavljajući ideju koju treba testirati. U drugim slučajevima, ideja se može odbaciti kao “samo teorija”, s implikacijom da se ne može dokazati i da je to samo gruba ideja, a ne čvrsta činjenica ili mišljenje.