Jedna od prvih stvari koje treba razumjeti o teoriji arbitražnog određivanja cijena jest da koncept ima veze s procesom određivanja cijena imovine. U osnovi, teorija arbitražnog određivanja cijena, ili skraćeno APT, pomaže uspostaviti model cijene za različite dionice. Ovdje su neke informacije o teoriji arbitražnog određivanja cijena i zašto je ovaj koncept toliko koristan u određivanju modela određivanja cijena za kupnju i prodaju dionica.
Temeljno načelo teorije cijena koje je razvio ekonomist Stephen Ross 1976. uključuje prepoznavanje da se očekivani povrat na bilo koju imovinu može prikazati kao linearni izračun relevantnih makroekonomskih čimbenika u sprezi s tržišnim indeksima. Očekuje se da će doći do određene stope promjene većine, ako ne i svih relevantnih čimbenika. Izvođenje scenarija pomoću ovog modela pomaže da se dođe do cijene koja je jednaka očekivanoj izvedbi imovine. Željeni rezultat je da će cijena imovine biti jednaka predviđenoj cijeni za kraj navedenog razdoblja, s krajnjom cijenom diskontiranom po stopi koju implicira model određivanja cijene kapitalne imovine. Podrazumijeva se da će, ako cijena imovine skrene s kursa, ta arbitraža pomoći da se cijena vrati u razumne okvire.
U praktičnoj primjeni, korištenje teorije arbitražnog određivanja cijena može vrlo dobro funkcionirati kada je u pitanju povećanje dugoročne vrijednosti portfelja dionica. Na primjer, korištenje APT-a kada je trenutna cijena vrlo niska rezultirala bi jednostavnim procesom koji bi donio povrat, a da bi portfelj i dalje bio siguran. Prvi korak bio bi kratka prodaja portfelja, a zatim kupnja imovine s niskom cijenom zaradom. Na kraju razdoblja, imovina s niskom cijenom, koja će poskupjeti, prodat će se, a prihod će se koristiti za otkup portfelja koji je nedavno prodan. Ova strategija obično rezultira skromnim iznosom prihoda za ulagača.
Slična strategija se primjenjuje kada je trenutna cijena visoka. S ovim spletom okolnosti, investitor bi kratko prodao imovinu visoke cijene i koristio prihod za kupnju portfelja. Na kraju razdoblja, ulagač bi potom prodao portfelj, iskoristio dio prihoda za otkup imovine visoke cijene i još jednom napravio modus profit od transakcije.
Korištenje teorije arbitražnog određivanja cijena vrlo je uobičajeno na današnjem tržištu dionica. Na neki način, korištenje teorije je još raširenije nego ikad, budući da više ulagača ima pristup informacijama u stvarnom vremenu putem online metoda nego u bilo kojoj prethodnoj točki u povijesti trgovanja. Kao sredstvo za analizu trenutnih uvjeta i odgovarajuće reagiranje, teorija arbitražnog određivanja cijena ima solidnu evidenciju o uspješnosti i bez sumnje će je koristiti ulagači i analitičari još dugi niz godina.