Teorija dominacije, također nazvana teorija društvene dominacije, je način gledanja na društva koji pokušava objasniti institucionaliziranu nejednakost. Teorija sugerira da će gotovo sva društva težiti različitim vrstama institucionalizirane diskriminacije, uključujući rasnu, spolnu ili dobnu diskriminaciju. Vjeruju da te društvene strukture teže prirodnom porastu zbog određenih ljudskih tendencija koje su često uvećane određenim sustavima vjerovanja. Stručnjaci koji stoje iza teorije dominacije vide društvenu nejednakost kao samostalni motor koji se neprestano podupire generiranjem korisnih ideja i podsustava.
Prema teoriji dominacije, pojedinačna diskriminacija među pojedincima ima tendenciju prirodnog širenja u strukturu moći društva. To može dovesti do svih vrsta nejednakih praksi, uključujući nejednak tretman od strane sudskih vlasti i društvena ograničenja koja onemogućuju onima u nižim klasama da steknu uporište u višoj klasi. Na primjer, obrazovne institucije mogu otežati prihvaćanje određenih skupina, a to se može dogoditi u velikim razmjerima zbog povećanja individualnih predrasuda među ključnim donositeljima odluka.
Jedan od najosnovnijih aspekata teorije dominacije je način na koji ona kategorizira različite vrste društvene dominacije. Prema ljudima koji se slažu s takvim mišljenjem, u gotovo svakom društvu uvijek postoje tri osnovne vrste diskriminacije. Prije svega, ovi stručnjaci vjeruju da većina društava nastoji vidjeti odrasle kao superiorne u odnosu na djecu i obično stvaraju institucije i zakone koji jačaju tu ideju. Drugo, općenito postoji neka vrsta hijerarhijskog sustava koji se temelji na spolu, a on se može proširiti po cijelom društvu u obliku društvenih običaja ili temeljnih sustava uvjerenja koji prožimaju način na koji većina ljudi razmišlja. Treće, postoje druge proizvoljne hijerarhije koje društva nameću, a koje se mogu temeljiti na regionalnim, kulturnim ili rasnim elementima, a one mogu biti prilično varijabilne od jednog društva do drugog.
Drugi dio teorije društvene dominacije je uvjerenje da će se ljudi nastojati uskladiti ili za ili protiv postojeće društvene hijerarhije, a u teoriji postoji neki pokušaj da se objasni kako se ta usklađivanja događaju. Prema stručnjacima koji stoje iza teorije, većina ljudi težit će se uskladiti sa stajalištima koja favoriziraju njihov osobni način gledanja na sebe. Dakle, oni koji sebe vide kao insajdere mogu općenito favorizirati moćne sile, dok oni koji sebe vide kao autsajdere mogu favorizirati pokrete koji bi mogli srušiti te snage.