Teorija frustracijske agresije pokušava objasniti kako i zašto neki ljudi ili skupine ljudi postaju nasilni ili agresivni tijekom određenih scenarija. Ideja je da se frustracija, kada se ne može pomaknuti ili ublažiti, pretvori u agresiju. Ta se agresija tada može pretvoriti u nasilje, što rezultira napadom frustrirane osobe. Ovaj napad može biti usmjeren na drugu osobu ili na neživi predmet. Agresija se ne razvija uvijek u nasilje jer su neki ljudi otkrili načine da spriječe ili kontroliraju svoju agresiju konstruktivnim korištenjem te energije.
Frustracija se općenito definira kao napetost koja se javlja kada je netko blokiran od cilja. Ova napetost, ako se ne može osloboditi, ima tendenciju da se izgradi u osobi. Adrenalin aktiviran napetošću i agresijom zahtijeva nekakav izlaz. Ovaj obrazac se može uočiti kod odraslih i djece, kod pojedinaca i grupa. Na primjer, uzorak se može pojaviti kod djeteta koje pokušava dobiti komad slatkiša iz posude za slatkiše na stoliću za kavu. Ako mu majka tog djeteta kaže “ne” ili mu odgurne ruku, to izaziva frustraciju. Djetetu se uskraćuje njegov cilj, što izaziva napetost.
Dijete se možda neće odmah nabaciti, umjesto toga može pokušati ušuljati komad slatkiša. Ako ga majka uhvati i ponovno osujeti, može izazvati bes. Adrenalin izazvan iščekivanjem postizanja svog cilja i dalje zahtijeva oduška. Može gurnuti majku ili se baciti na tlo, plačući i udarajući o pod. Kada se ta agresija potroši, dijete će se vjerojatno vratiti u svoje normalno stanje. Ako majka razumije ovaj proces, može jednostavno pustiti dijete da izazove bes prije nego što objasni zašto ne može dobiti slatkiš. Ljudi usred obrasca teorije frustracijske agresije često su izvan razuma.
Odrasle osobe zarobljene u obrascima opisanim teorijom frustracijske agresije mogu reagirati na načine koji dovode do daleko štetnijih rezultata. Na primjer, mladić koji pokušava napraviti težak udarac u košarci može postati sve više frustriran samim sobom, uzrokujući napetost u sebi. Ova napetost često čini ljude iracionalnima, što je opasno kada se pomiješa s agresijom. Ako ga njegovi prijatelji pronađu kako pokušava pucati i zadirkivati ga, mogao bi završiti fizički obračun s njima, čak i ako je inače ujednačen. Frustrirana napetost često koči fokus, što dovodi do veće frustracije, više napetosti i veće eksplozije agresije.
Neki ljudi koji se redovito suočavaju s problemima opisanim u teoriji frustracijske agresije moraju naučiti kako se nositi sa svojom napetošću. Na primjer, mlada žena frustrirana i osjećajući da počinje postati agresivna mogla bi neko vrijeme dizati utege ili trčati. To bi moglo ublažiti napetost i omogućiti joj da ponovno jasno razmišlja. Terapeuti koji liječe one koji pate od simptoma povezanih s teorijom agresije frustracije često preporučuju neku vrstu tjelesne aktivnosti ili vrstu vježbe disanja koja je osmišljena da potakne smirenost i spriječi nasilje.