Teorija motivacije za postignuće dio je paradigme triju potreba koje je identificirao psiholog David McClelland u svom istraživanju o dinamici radnog mjesta i različitim vrstama osobnosti koje se mogu naći u radnom okruženju. Utvrdio je da različite razine potreba za postignućem, autoritetom i pripadnosti međusobno djeluju i oblikuju vrlo različite osobnosti. Neki bi se prirodnije uzdigli do vodećih pozicija, dok bi drugi mogli preferirati više podređene uloge podrške. Proporcije ovih potreba također mogu utjecati na ponašanje i odgovore na društvene situacije na radnom mjestu.
Brojni socijalni psiholozi proučavali su potrebu za postignućem u ljudskoj populaciji i način na koji ono utječe na ponašanja. Ljudi često doživljavaju i unutarnje i vanjske nagrade kada nešto postignu. To može povećati potrebu tijekom vremena, jer ljudi traže iskustva koja stvaraju nagrade, jer nagrade čine da se osjećaju dobro. McClelland je vjerovao da je ta potreba igrala ključnu ulogu u razvoju specifičnih izvješća o osobnosti i to je razmotrio kada je razvio teoriju motivacije postignućem.
Prema teoriji motivacije postignućem, zaposlenik s velikom potrebom za postignućem može biti više neovisni i orijentiran na ciljeve. Ti se članovi osoblja usredotočuju na ono što mogu postići i možda neće biti toliko pažljivi na druge probleme na radnom mjestu. Niže razine mogu stvoriti dobrog vođu koji je orijentiran na ciljeve i sposoban održati tim na pravom putu, a da nije agresivan ili neugodan u blizini. Vrlo niske razine mogu rezultirati nedostatkom motivacije, jer zaposlenik ne osjeća nikakav osjećaj nagrade nakon završetka projekata ili uključivanja u druge aktivnosti.
McClelland je smatrao da je to povezano s potrebom za autoritetom, koji bi mogao doprinijeti usponu na moć, kao i potrebom za pripadnošću i druženjem s drugim ljudima. Njegova teorija motivacije za postignuće sugerirala je da poslodavci mogu pregledati dolazne članove osoblja kako bi utvrdili jesu li dobro pristajali i otkrili gdje će ih rasporediti. Član osoblja s velikom potrebom za postignućem mogao bi čamiti u jednom odjelu i napredovati u drugom, a pronalaženje prikladnog mjesta za novog zaposlenika moglo bi potaknuti opću dobrobit i zadovoljstvo poslom.
Poput mnogih psiholoških teorija, teorija motivacije postignućem se temelji na prethodnom razumijevanju socijalne psihologije i unutarnjih motivacija. Istraživači zainteresirani za ovu temu mogu koristiti alate kao što su ankete i opservacijske studije kako bi vidjeli kako se različiti tipovi osobnosti ponašaju na radnom mjestu. Mogu osmisliti probirne testove kako bi pomogli poslodavcima da točnije i učinkovitije rasporede zaposlenike te mogu provesti naknadne studije kako bi vidjeli koliko su njihovi napori dugoročno uspješni.