Teorija prokletstva resursa je teorija u ekonomiji koja, jednostavno rečeno, sugerira da se nacije koje imaju bogate, ali ograničene prirodne resurse možda neće uspjeti razviti u drugim sektorima, što u konačnici dovodi do financijskih problema. Postoji neki argument o tome koliku ulogu teorija prokletstva resursa ima u gospodarskom razvoju, a mnogi ekonomisti ukazuju na afričke nacije kao na izvrstan primjer bezbroj puteva kojima zemlje u razvoju mogu krenuti. Kao i kod drugih ekonomskih teorija, pomaže zapamtiti da je ova ideja samo teorija, a ne zakon koji je učvršćen u kamenu.
U teoriji prokletstva resursa dolazi do izražaja nekoliko čimbenika. Prvi je prilično očit. Ako zemlja ima veliku ponudu prirodnih resursa poput drveta, napast je da svu energiju i resurse potopi u razvoj drvne industrije, na štetu drugih industrija. To uzrokuje niz lančanih reakcija koje mogu spriječiti ili čak zaustaviti gospodarski razvoj.
U gornjem primjeru, nacija koja svu svoju energiju ulaže u razvoj drvne industrije mogla bi naići na ozbiljne probleme ako bi cijene drva radikalno pale. Velikim ulaganjem u jedan resurs, zemlja ili regija se izlaže riziku razvoja vrlo nestabilnog tržišta. Fokus na ekstrakciju također može spriječiti tvrtku da zarađuje gotovim i rafiniranim proizvodima; na primjer, izvoz sve vaše tikovine izbacuje vas s tržišta namještaja od tikovine, ulja od tikovine, podnih obloga od tikovine i drugih proizvoda od tikovine, čime šteti gospodarstvu.
Prema ideji teorije prokletstva resursa, zemlja također neće uspjeti razviti infrastrukturu i druge industrije, umjesto toga će se usredotočiti na nekoliko industrija kao krave ulovljene. Često se bogatstvo koncentrira u rukama nekolicine, stvarajući žestoku nejednakost koja može postati ozbiljan društveni problem. Neuspjehom u razvoju raznolikijeg gospodarstva, zemlja je također prisiljena oslanjati se na druge nacije za široku paletu dobara i usluga, a zapravo može završiti s neto gubitkom na kraju godine.
Na neki način, teorija prokletstva resursa je paradoks obilja; unatoč činjenici da se zemlja može činiti dobro uspostavljenom s obilnim prirodnim resursima, ona zapravo može biti vrlo krhka. Obilje resursa može osakatiti zemlju, potičući vrlo izolirana ulaganja i razvoj, zanemarujući potrebu za različitošću. Kada tržište za proizvod opada, ili se resursi iscrpe, rezultati mogu biti ekonomski razorni.
Ekonomisti vjeruju da je borba protiv teorije prokletstva resursa jednostavna kao i poticanje uravnoteženih, raznolikih ulaganja i razvoja. Ako zemlja ima bogate naftne resurse, na primjer, osim vađenja i rafiniranja nafte, trebala bi koristiti i druge metode zarađivanja novca, kako bi osigurala stabilnije tržište.