Relacijska teorija okvira (RFT) je psihološka teorija koja objašnjava kako ljudi zaključuju odnose između objekata. Psiholog dr. Steven Hayes obično je zaslužan za razvoj teorije relacijskih okvira, koja nastoji proširiti teorije biheviorizma BF Skinnera. Većina psihologa se slaže da je rad BF Skinnera u biheviorizmu postavio znanstvene temelje za razumijevanje učenja i ponašanja u ljudskim i neljudskim organizmima. Ljudi, međutim, imaju kognitivni alat za učenje za koji se vjeruje da niti jedan drugi organizmi ne posjeduju – jezik. Hayesova teorija relacijskog okvira nastoji objasniti ulogu simboličkih odnosa u ljudskoj komunikaciji i spoznaji, te kako ljudi mogu zaključiti postojanje određenih odnosa čak i kada ti specifični odnosi nisu objašnjeni.
Većina psihologa se slaže da su riječi i jezik simbolični, apstraktni pojmovi. Prema teoriji relacijskih okvira, riječi se obično biraju proizvoljno. Kada se populacije slažu oko značenja određenih riječi, te riječi zarađuju svoja značenja. Značenja riječi i zvukova ne smatraju se inherentnima, ali uvelike ovise o tome kako slušatelj zaključuje odnos te riječi prema objektu.
Neljudski organizmi često su u stanju identificirati odnose između riječi i predmeta na koje se odnose. Pas, na primjer, može naučiti da se riječ “keks” odnosi na pseći keks ako se riječ “keks” izgovori prije pojave psećeg keksa. Kad pas čuje riječ keks, uglavnom pomisli na keks, a možda se i prisjeti prethodnih iskustava u kojima je bio nagrađen keksima. Ako se keksi obično daju kada se izgovori riječ “keks”, pas može brzo očekivati keks svaki put kada čuje tu riječ. Čuti riječ “keks” postaje značajan događaj u životu psa, jer je naučio da se keksi obično pojavljuju kada čuje ovaj zvuk.
Međutim, ako je riječ “keks” izgovorena tek nakon što je pas već pojeo poslasticu, pas najvjerojatnije neće shvatiti značenje riječi. Budući da se riječ izgovori nakon što je biskvit primljen, zvuk gubi svoj značaj za psa.
S druge strane, vjeruje se da su ljudi jedini organizmi koji mogu zaključiti odnose koristeći maštu. Većina ljudi je sposobna za dvosmjerno zaključivanje, što znači da su, s obzirom na neke ograničene informacije, sposobni zaključiti odnose koji nisu posebno istaknuti. Nakon susreta s bratom prijatelja, na primjer, može se automatski zaključiti da i prijatelj i brat dijele iste roditelje. Iskustvo je naučilo da se odnosi između članova obitelji općenito uvijek uspostavljaju na isti način. Prema teoriji relacijskih okvira, ljudi ne samo da uče iz iskustva, već mogu primijeniti te lekcije na razumijevanje novih situacija.