Teorija samoregulacije (SRT) je sustav praćenja osobnog zdravlja koji može imati nekoliko faza, iako neki vjeruju da postoje samo tri koraka. Općenito, ideja je da će pacijent slijediti savjet liječnika samo ako taj pacijent regulira svoje ponašanje ili odluči da to učini. SRT je usko povezan sa samopoštovanjem i iluzijom kontrole.
Teorija samoregulacije je koncept upravljanja zdravstvenom skrbi koji kaže da pacijent mora biti uložen u poboljšanje vlastitog zdravlja da bi to zaista i učinio. Liječnici mogu pomoći pacijentima razumjeti problem koji imaju i podučiti pacijente vještinama suočavanja i rješavanja problema potrebnih za rješavanje zdravstvenih problema. Pacijent je sposoban zadržati kontrolu nad svojim zdravljem, ali je samomotiviran umjesto da ga motivira liječnik. Ideja je da će ova kontrola uzrokovati da se pacijent poboljša više nego ako se osjeća kao da nema kontrolu.
U teoriji samoregulacije postoje faze. U prvoj fazi pacijent prati svoje ponašanje. Druga faza zahtijeva od pacijenta da provjeri kako njegovo ponašanje utječe na njegovo zdravlje. U trećoj fazi mijenja se osobno ponašanje ako nije postignut željeni učinak. Četvrta faza može biti nastavak ponašanja kojim se postiže željeni učinak.
Mnogi ljudi vjeruju da postoje tri jednostavna koraka u teoriji samoregulacije. Prvi je samopromatranje, tijekom kojeg osoba gleda sebe i prati svoje ponašanje. Prosudba je drugi korak, tijekom kojeg se osoba uspoređuje s drugima ili sa standardom koji se smatra idealnim. Samoodgovor je treći korak u kojem se osoba ili nagrađuje ili kažnjava fizičkim objektom, osjećajem ili rezultatom, kao što je osvajanje nagrade. Kazne, koje se obično događaju kada osoba ne može živjeti u skladu sa standardima koje je sebi postavila, mogu dovesti do niskog samopoštovanja, dok nagrade, koje se daju kada se standardi ispune, poboljšavaju samopoštovanje.
Iluzija kontrole može igrati važnu ulogu u teoriji samoregulacije. Ljudska bića žele kontrolirati svoje živote. Kada se dogode događaji koji uzrokuju kaos, stres ili neizvjesnost u životu osobe, on će pokušati ponovno preuzeti kontrolu. Ako osoba nije u stanju povratiti kontrolu, okrenut će se metodama koje joj pomažu kontrolirati svoj život. Često se radi o ponašanju bijega kao što je korištenje droga ili pijenje alkohola.