Teorija slučaja je jasna, uredna izjava koju odvjetnica koristi kako bi organizirala svoje misli o slučaju kako bi ga mogla učinkovito prezentirati na sudu. Pruža ključna opravdanja koja će upotrijebiti da argumentira stvar na sudu i stvara nacrt za odlučivanje kako i kada prezentirati materijal. Ova izjava nudi smjernice tijekom suđenja, od faza planiranja do završne izjave. Pomaže pravnom odvjetniku da predstavi uvjerljiv slučaj s ciljem povoljnog ishoda.
Bez teorije slučaja, odvjetnik bi mogao iznijeti nefokusiran, nejasan slučaj na sudu. Njegovi se argumenti mogu činiti neispravnim ili dokazi neće podržati argumente. U završnoj riječi neće se ponoviti informacije koje je iznio, jer nema reda kako je prezentirao materijal. To može rezultirati vrlo slabim predmetom, au kompliciranoj pravnoj stvari sudac i porota mogu odlučiti u korist drugog odvjetnika.
Kako bi formulirao teoriju slučaja, odvjetnik će sjesti i razmišljati. Ona može navesti činjenice stvari, uključujući sve nepobitne informacije. Ona također može uzeti u obzir sve relevantne zakone i čimbenike zdravog razuma koji bi mogli igrati ulogu u percepciji informacija koje će prezentirati. Na primjer, da je policija pronašla njezinu klijenticu s krvavom sjekirom koja stoji iznad tijela, činjenice su neosporne i zdrav razum bi porotu naveo da zaključi da je njezin klijent morao počiniti ubojstvo. Teorija slučaja također treba uzeti u obzir emocionalne čimbenike; možda je klijent bio u nasilnoj vezi i možda je djelovao u samoobrani, na primjer.
Koristeći te informacije, odvjetnik može pripremiti jasnu teoriju slučaja, izjavu u kojoj će iznijeti argumente koje će upotrijebiti da potkrijepi svoj stav. Odvjetnici obrane i tužiteljstva mogu koristiti ovu tehniku kako bi stvorili žarišnu točku i pridržavali se je tijekom cijelog suđenja. Teorija slučaja će odrediti koje argumente iznosi odvjetnik, a također može igrati ulogu u odlučivanju o redoslijedu izvođenja svjedoka i dokaznog postupka. Odvjetnik bi možda želio da svjedok s dubokim emocionalnim utjecajem na kraju, na primjer, ostavi porotu s tim mislima, a ne suhoparnim, tehničkim svjedočenjem o činjenicama.
Duljina ove izjave ovisi o složenosti slučaja, ali je općenito kratka. Odvjetnik bi to trebao biti u stanju svesti na ključne točke koje će stvoriti čvrst okvir za iznošenje slučaja na sudu. S ovom izjavom za mapiranje suđenja, odvjetnik također može formulirati završnu riječ kako bi ponovio ove točke i natjerao suca i porotu da se s njima slože.