Teorija socioemocionalne selektivnosti teorija je da, kako pojedinac stari, postaje selektivniji u pogledu načina na koji troši resurse kao što su vrijeme i novac. Umjesto da pokušava opširno provesti život u potrazi za različitim iskustvima ili jednostavnim užicima, on koristi svoje resurse na aktivnosti i predmete koji imaju više emocionalne važnosti. Ova se teorija uvelike temelji na onome što motivira različite pojedince u različitim dobima. Teorija socioemocionalne selektivnosti iznosi značajne tvrdnje o promjenama u društvenom životu, navikama potrošnje, pamćenju i ciljevima u različitim dobnim skupinama. Drugi element socioemocionalne selektivnosti je pristranost prema pozitivnom – pojedinci bez koncepta posjedovanja samo ograničene količine preostalog vremena vjerojatnije će prihvatiti negativna iskustva u zamjenu za moguće buduće dobiti, na primjer.
Stupanj selektivnosti koji pojedinci izražavaju ima tendenciju varirati ovisno o njihovim perspektivama o vremenu. Kada netko svjesno ili nesvjesno percipira vrijeme kao neograničeno, kao što je uobičajeno u mladosti, vjerojatno će biti manje selektivan sa svojim vremenom. S druge strane, pojedinac koji vrijeme smatra vrlo ograničenim vjerojatno će biti mnogo selektivniji sa svojim vremenom. U teoriji socioemocionalne selektivnosti, stariji pojedinci vjerojatno će biti selektivniji jer za njih postoji veća neposrednost u pitanju smrtnosti.
Jedan od glavnih aspekata teorije socioemocionalne selektivnosti je kako se pojedinci s različitim perspektivama vremena društveno ponašaju. Ljudi koji vrijeme doživljavaju kao relativno neograničeno vjerojatnije će htjeti upoznati nove ljude i pokušati izgraditi nova prijateljstva i odnose unatoč emocionalnim rizicima. Upoznajući nove ljude i radeći na slabim vezama, izlažemo sebe riziku da veza neće biti emocionalno zadovoljavajuća, pa čak i štetna. Ljudi koji vrijeme doživljavaju kao ograničeno, s druge strane, vjerojatnije će provoditi svoje vrijeme usredotočujući se na odnose za koje dosljedno smatraju da su ugodni i emocionalno ispunjeni. Ovo je reprezentativno za koncept teorije o pristranosti prema pozitivnom.
Mnogo različitih čimbenika može utjecati na nečiju percepciju vremena. Jedan od najvećih čimbenika je dob, jer starenje daje dojam neposrednosti pitanju smrtnosti. Prema teoriji socioemocionalne selektivnosti, bolesti, osobito one opasne po život, također mogu uzrokovati da osoba postane selektivnija u pogledu iskustava. Sličan učinak mogu imati i emocionalno burna iskustva, poput razvoda ili smrti člana obitelji.