Teorija žanra je strukturalistička metoda književne kritike. To znači da se oslanja na strukturu ili karakteristike književnog djela kako bi se odredio žanr u koji ono spada. Prema teoriji žanra, svaki žanr ima specifične karakteristike, pa ne bi trebalo biti preteško nakon analize odrediti pod koji žanr bi književno djelo spadalo. Iako u književnosti postoji mnoštvo žanrova, reprezentativno uzorkovanje žanrova i njihovih karakteristika olakšava razumijevanje teorije žanra.
Klasična tragedija, koristeći se načelima teorije žanra, vrsta je fikcije koja bi trebala imati protagonista koji je na visokoj poziciji na temelju bogatstva, moći ili društvenog utjecaja. Ovaj će protagonist, u nekom trenutku, doživjeti pad koji će za sobom povlačiti ili smrt ili neki oblik sramote. Uzrok pada često je taj što je protagonist bio previše ponosan i arogantan. Do kraja tragedije neki će likovi u djelu naučiti lekciju; koji mogu uključivati protagonista ili one koji su mu najbliži.
Znanstvena fantastika, kao žanr fantastike, ima elemente kao što su postavke u mogućoj budućnosti ili u povijesnoj prošlosti te niz pomalo realističnih, ali ne baš razvijenih mogućnosti. U znanstvenoj fantastici mogu postojati ljudski likovi, ali i vanzemaljci ili vrlo napredni roboti. Znanstvenofantastične priče mogu testirati alternativne mogućnosti, futurističke tehnologije i neprovjerene političke i društvene sustave. Jedna razlika između književnosti koja bi se klasificirala kao književnost fantastike i književnosti znanstvene fantastike je ta što je veća vjerojatnost da će znanstvena fantastika testirati ideje koje su donekle uvjerljive, dok fantazija ima mnogo elemenata koji zapravo nisu mogući.
Samopomoć, ako se promatra kroz teoriju žanra, vrsta je publicistike koja se usredotočuje na aspekte života ljudi koje bi navodno mogli poboljšati ako čitaju, uče i provode predstavljene strategije. U knjigama za samopomoć trebao bi postojati središnji problem za koji autor nudi rješenja i praktične savjete. Prikazani problemi mogu se kretati od depresije do suovisnog ponašanja do poremećaja pažnje/hiperaktivnosti. Ove knjige, za razliku od udžbenika ili istraživačkih članaka, napisane su bez toliko tehničkog žargona kako bi prosječni čitatelji mogli razumjeti i primijeniti prijedloge u vlastitim životima.
Teorija žanra može biti od pomoći kao način određivanja žanra književnog djela. Jedan od problema s teorijom žanrova je da često postoji veliko preklapanje između karakteristika različitih žanrova. Pojedina književna djela također mogu imati karakteristike različitih žanrova. Na primjer, fikcija bi mogla sadržavati elemente fantastičnog, ljubavnog i pustolovnog žanra, a ne pridržavati se striktno zajedničkih karakteristika nijednog od njih, što otežava klasifikaciju.