Terabajt (TB) je velika raspodjela kapaciteta za pohranu podataka koja se najčešće primjenjuje na pogone tvrdog diska. Pogoni tvrdog diska neophodni su za računalne sustave jer pohranjuju operativni sustav, programe, datoteke i podatke potrebne za rad računala. Ovisno o vrsti pohrane koja se mjeri, može biti jednaka 1,000 gigabajta (GB) ili 1,024 GB; pohrana na disku se obično mjeri kao prva, dok se pohrana procesora kao druga.
U kasnim 1980-ima prosječni kućni računalni sustav imao je jedan tvrdi disk kapaciteta oko 20 megabajta (MB). Do sredine 1990-ih prosječni kapacitet porastao je na oko 80 MB. Samo nekoliko godina kasnije, sami operativni sustavi zahtijevali su više prostora od ovoga, dok je nekoliko stotina megabajta predstavljalo prosječan kapacitet pohrane. Od 2005. godine kupci računala razmišljaju o stotinama gigabajta, a to već ustupa mjesto još većoj pohrani.
S pojavom grafičkih, video i glazbenih datoteka, kućnih studija, programa za slikanje i fotografije te naprednih aplikacija za stolno izdavaštvo, čini se da je pohrana jednako mudra investicija kao i nekretnina. Troškovi tvrdih diskova dramatično su pali tijekom godina i nastavljaju tako padati, čak i s povećanjem brzine i pouzdanosti. S padom cijene, sve više ljudi instalira RAID-ove (Redundant Array of Independent Disks) kako bi osigurali ne samo prostor za pohranu, već i redundantnost, provjeru grešaka, povećanje performansi i sigurnosno kopiranje. RAID je niz tvrdih diskova koji rade zajedno kao jedna jedinica za pohranu. Danas RAID polje lako može premašiti prag od 1 terabajta.
Prostor za pohranu mjeri se u bajtovima, koji se sastoje od 8 bitova podataka. Međutim, kada se mjeri broj bajtova u kilobajtu (KB) ili većoj jedinici, mogu postojati razlike ovisno o tome koji se standard mjerenja koristi. Procesor ili virtualna pohrana obično se mjere binarnim:
1,024 megabajta = 1 gigabajt
1,024 gigabajta = 1 terabajt
1,048,576 (1,0242) megabajta = 1 terabajt
Od suprotnog ekstrema, počevši od najmanjih jedinica mjernih podataka, potreban je oktet ili osam bita da se napravi jedan bajt. Bitovi su binarne znamenke od 1 ili 0 (jedinice ili nule). Niz od osam čini jedan bajt koji predstavlja jedan znak, kao što je slovo ili interpunkcijski znak. Više od trilijuna bajtova, odnosno točno 1,099,511,627,776 bajtova, čini jedan terabajt, ili više od osam bilijuna bitova!
Prostor za pohranu na disku obično se mjeri korištenjem Međunarodnog sustava jedinica (SI). Prema ovom standardu, 8 bitova je i dalje jednako 1 bajtu, ali 1,000 bajtova čini KB. To znači da tvrdi disk od 1 terabajta sadrži 1,000 GB ili 1012 bajtova.
Iako terabajt predstavlja ogromnu količinu prostora za pohranu, petabajt čeka odmah iza. Petabajt se sastoji od 1,024 (ili 1,000) terabajta.
Tera je grčki za čudovište, dok je riječ bajt skovao Werner Buchholz 1956. godine.