Terapija afazije je vrsta govorne i komunikacijske terapije koja se koristi za ispravljanje oštećenja uzrokovanog jezičnim poremećajem zvanim afazija. Ova terapija ima različite aspekte. Uzrok i težina afazije utječe na to koji će se aspekti terapije koristiti.
Nisu sve vrste afazije iste. Neki ljudi s ovim jezičnim poremećajem ne mogu pravilno govoriti. Drugi možda neće moći pravilno pisati ili čitati. Pružanje odgovarajuće terapije afazije znači razumijevanje koja područja komunikacije su manjkava.
Afazija je uzrokovana oštećenjem područja mozga koje je odgovorno za jezik. Moždani udar je jedan od najčešćih uzroka oštećenja mozga koji dovode do komunikacijskog poremećaja. Trauma od ozljede glave je još jedan uzrok. Bez obzira na uzrok, proizvodnja i razumijevanje jezika su prekinuti.
Terapija kognitivne lingvističke afazije usredotočuje se na to kako pacijent razumije jezik kroz različite vježbe. Jezični terapeut može dati pacijentima da razlikuju tonove glasa kada se izgovore riječi. Terapeut također može zatražiti od pacijenta da definira što znače opisne riječi.
Programirana simulacijska terapija afazije uključuje korištenje senzorne stimulacije. Glazba, slike i druge metode pomažu pacijentima da nauče jezik slično načinu na koji dojenčad uči govoriti. Vid, zvuk i dodir mogu se koristiti za povezivanje riječi.
Druga vrsta terapije afazije je stimulacijsko-facilitirajuća terapija. Ova vrsta terapije koristi ponavljanje kao osnovu za rješavanje jezičnih problema. Auditivna stimulacija koristi se u seansama gdje se ponavljaju određene riječi i fraze kako bi se pomoglo u izgradnji jezičnih vještina i razumijevanja.
Promicanje afazičke komunikacijske učinkovitosti (PACE) oblik je terapije afazije koja se oslanja na razgovor kao instrument učenja. Terapeut je započeo razgovor koristeći vizualno stimulativne predmete kao što su slike i crteži. Ovi predmeti spontano započinju komunikaciju jer pomažu pacijentu da stvori stvari za komunikaciju.
Operantno kondicioniranje, također nazvano modifikacija ponašanja, također se koristilo za terapiju afazije. Ove sesije uključuju niz zadataka koje pacijent mora izvršiti, a koje se moraju obaviti određenim redoslijedom. Za liječenje afazije, zadaci često uključuju povezivanje riječi i slika, čitanje naglas i pisanje kako bi se obnovile komunikacijske sposobnosti.
Konačni cilj je razviti komunikacijsku metodu između pacijenta i logopeda. Za uspjeh terapije afazije važno je da terapeut može učinkovito odrediti potrebe pacijenta. Početni unos može pomoći terapeutu da odredi koje te trenutne potrebe mogu biti. Procjene tijekom terapije mogu pomoći u određivanju koja područja treba izmijeniti i koje su tehnike korisne.