Terapija aminokiselinama odnosi se na korištenje dodataka esencijalnim aminokiselinama u svrhu liječenja određenih zdravstvenih stanja. Obično se koristi u liječenju depresije i anksioznosti, kao i nekih drugih moždanih poremećaja. U većini slučajeva, aminokiseline se kupuju u obliku tableta ili kapsula i unose se oralno kako bi pomogli u potpori određenim tjelesnim sustavima osiguravajući kiseline potrebne za razvoj proteina i tkiva u tim područjima.
Postoje određeni testovi koji se mogu provesti kako bi se utvrdilo koje vrste esencijalnih aminokiselina su potrebne prije početka terapije aminokiselinama. Esencijalne aminokiseline su one koje tijelo ne može proizvesti ili proizvesti samo. Tijelo ih obrađuje i koristi za stvaranje novih proteina, koji se zatim koriste za stvaranje novog tkiva u svakom sustavu tijela. Kada provodite terapiju aminokiselinama, dodatne kiseline su usmjerene na tjelesni sustav ili funkciju koja ne radi ispravno.
Poremećaji mentalnog zdravlja poput anksioznosti i depresije obično imaju koristi od terapije aminokiselinama. Smatra se da su ova stanja uzrokovana nerazvijenim dijelovima mozga ili područjima mozga koja su preaktivna ili neaktivna. Obnavljanjem aminokiselina za pravilan razvoj novog moždanog tkiva, ova područja mogu ispravno funkcionirati.
Ponekad su potrebne vrlo visoke doze određenih aminokiselina za učinkovito liječenje ili prevenciju bolesti ili stanja. U slučaju genitalnog herpesa, na primjer, može se preporučiti do 8,000 mg aminokiseline lizina za liječenje trenutnog izbijanja i 500 mg dnevno kako bi se spriječilo izbijanje. Visoke doze treba pažljivo pratiti od strane zdravstvenog radnika i koristiti ih samo kada je to apsolutno neophodno.
Postoji nekoliko nuspojava terapije aminokiselinama u većine pacijenata, osobito u usporedbi s konvencionalnijim lijekovima. Neki pacijenti su prijavili mučninu ili nelagodu u želucu, ali to je općenito češće kada se uzimaju visoke doze, a ima tendenciju da se povuče nakon što se snize radi održavanja. Ako potraju, bolesnici će možda morati prekinuti terapiju jer je uznemirujuća. U većini slučajeva to nije potrebno.
Liječnici imaju pomiješane osjećaje o terapiji aminokiselinama, a neki je toplo preporučuju, a drugi je u potpunosti izbjegavaju. To može biti zato što postoji manje studija o učinkovitosti i sigurnosti ove metode nego s tradicionalnim lijekovima, iako je zabilježeno malo nuspojava. Neki liječnici nisu upoznati s potencijalnim reakcijama koje aminokiseline mogu imati na određene lijekove, pa bi prirodni zdravstveni praktičar ili farmaceut mogao biti bolji izvor informacija.